Smijeh s pokrićem

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: GIoachino Rossini, Seviljski brijač, dir. Mladen Tutavac, red. Krunoslav Cigoj

  • Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: GIoachino Rossini, Seviljski brijač, dir. Mladen Tutavac, red. Krunoslav Cigoj

    Nakon gotovo 24 godine od posljednje izvedbe, u Osijeku je 4. svibnja 2012. ponovno uprizorena opera Gioachina Rossinija Seviljski brijač kao druga operna premijera u 105. kazališnoj sezoni. Opera buffa poznatih melodija i karakternih likova uz pripadajuće zamršene zaplete i neočekivane rasplete, sigurna je formula za uspješnu predstavu – kako za kazalište 19. stoljeća, tako i za današnje. Uprizorenje ove izuzetne opere pokazalo je upravo to – uspjelu predstavu, stilski dobro pogođenu i to u trenutku kada je nužno bilo potrebno humorom osvježiti repertoar glazbene scene u Osijeku.

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: GIoachino Rossini, Seviljski brijač, dir. Mladen Tutavac, red. Krunoslav CigojOsječku premijeru režirao je Krunoslav Cigoj, odličan poznavatelj Rossinijeva buffo stila. Naime, ulogu grofa Almavive tumačio je izvrsnošću o kojoj su izrečene brojne pohvale struke. Režiji je pristupio potpuno u maniri klasičnih žanrovskih buffo slika i uspio ih zajedno s asistenticom Petrom Blašković dosljedno stilski slijediti, što je osječka pjevačka postava izuzetno dobro prihvatila. Sve je na sceni bilo osmišljeno u stalnom pokretu i dijalogu. Pjevači su neprestano stavljani u glumački zahtjevne pozicije u kojima su jednako uspješno pjevali, a pokretljivom scenom postizao se efekt akceleracije dramske radnje što je dalo dinamičan predznak cijeloj predstavi i poput plimnog vala nosilo umjetnički ansambl ka vrhuncu u finalu drugog čina.

    Dirigent Mladen Tutavac ravnao je odlično uvježbanim orkestrom i to u brzim tempima tipičnim za ovaj operni žanr, što samo pokazuje velik iskorak i napredak osječkog orkestra. Konačno je postignuta već dugo iščekivana ravnoteža orkestralnog i pjevačkog korpusa, koja je u osječkoj operi često bila problematična. Gudački pultovi, kao i puhači koje je Rossini znao dobro zaposliti brzim pasažama, odgovarali su zahtjevima partiture koncentrirano i precizno, a što je najvažnije usklađeno dopunjujući pjevačke dionice. Dirigent Tutavac održao je emocionalni accelerando do kraja izvedbe uz profinjeno dinamičko nijansiranje orkestra. To je predstavi dalo potrebnu glazbeno sadržajnu dubinu kojom je skladatelj u ranom 19. stoljeću i postigao izvanvremenski uspjeh s, tada već dekadentnim, žanrom buffo opere.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: GIoachino Rossini, Seviljski brijač, dir. Mladen Tutavac, red. Krunoslav Cigoj
    Robert Adamček u ulozi Figara posebno je ugodno iznenadio. Mladi osječki pjevač u svojoj prvoj glavnoj ulozi zablistao je već odlično otpjevanom nastupnom arijom, a cijelom je operom dominirao njegov glumački i pjevački šarm. Visoka pjevačka tehnika i jasna dikcija došle su do izražaja u parlando dijelovima, ali i osjetljivim recitativo secco poveznicama između numera. Sarajevska solistica Aida Čorbadžić zablistala je u ulozi Rosine. Pjevački i karakterno je u potpunosti ostvarila vrlo zahtjevnu ulogu buntovne i zavodljive štićenice doktora Bartola. Kolorature i ornamente sopranske dionice izvela je stilski besprijekorno, prpošno i ljupko s lakoćom kakva se i očekuje od ove karakterne uloge još iz vremena commedie dell`arte.

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: GIoachino Rossini, Seviljski brijač, dir. Mladen Tutavac, red. Krunoslav CigojSveto Matošić Komnenović u ulozi grofa Almavive svojom je izuzetnom tenorskom bojom u potpunosti ovladao karakterom zaljubljena grofa. Tek je nastupna arija serenada Ecco ridente il cielo pokazala slabost u većem vibratu nego li je stilski preporučen za ovu ulogu, dok je cijeli kasniji tijek izvedbe protekao stilski korektno i profinjeno, pjevački izrađeno i glumački uživljeno. Vlaho Ljutić u ulozi doktora Bartola potvrdio je svoje glumačke i pjevačke kvalitete, kao i manire potrebne za ostvarenje karakterne uloge spletkara i škrtca. Berislav Puškarić je ulogom don Basilia svojim toplim i zanimljivim buffo basom dodatno začinio ovaj izlet osječke opere u komediju te pridonio da se izvedba i žanrovski potvrdi autentičnom.

    Ansambli su posebno odisali izrađenim karakternim osobinama, posebice sekstet u finalu prvoga čina, kao i tercet Rosine, Almavive i Figara prije finala drugoga čina. Secco recitativi u brzom parlando stilu uz čembalo posebno su osjetljiva mjesta buffo opere. U ovoj predstavi uglavnom su bili uredno riješeni, s tek ponekim slabijim dijelovima poput dijaloga Almavive i Bartola na početku 2. čina.

    Muški zbor, gotovo komorno tretiran u Rossinijevoj partituri, karakterno je u potpunosti ostvario svoju ulogu, solidno surađujući s dirigentom, bez opasnih usporavanja na kritičnim mjestima. Siguran u intonativnim zapjevima, muški je zbor (koji je uvježbala Ljubica Vuletić) otišao korak dalje u svom kontinuiranom kvalitativnom napretku i u tom smislu pokazuje znakove konačnog oporavka. Da nema malih uloga dobro je potvrđeno pravilo uspjelo ostvareno nijemom ulogom Nenada Tudakovića kao Ambrogia, te pjevanjem Blaženke Targuš kao Berte i Damira Bakovića kao Fiorella.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: GIoachino Rossini, Seviljski brijač, dir. Mladen Tutavac, red. Krunoslav Cigoj
    Razigrana scenografija kružnog toka koju je Jasmina Pacek odlično prilagodila prema zamisli Ioanne Monoledaki, uz zanimljivo prilagođenu kostimografiju Željka Nosića izvorno iste autorice, u cjelini su operu podigli na višu razinu. Suradnja dviju kazališnih kuća kojom se omogućilo preuzimanje scene i kostima iz Maribora pokazala se opet dobrim investicijskim potezom.

    U cjelini uspjelu opernu predstavu oduševljeno je ispratila publika željne humora na osječkoj glazbenoj sceni. Transfer u svijet simpatičnih intriga, komediju gega, naivnih situacija zabune, brzih glazbenih tema i poznatih arija dobrodošao je potez osječke opere kojom ova kazališna kuća pokazuje pozitivnu profesionalnu tendenciju traženja i prepoznavanja načina kako umjetnost pretvoriti u poželjan društveni događaj u gradu.

    © Sunčana Bašić, KLASIKA.hr, 5. svibnja 2012.

Piše:

Sunčana
Bašić

kritike