Izazovi nesvakidašnjeg programa

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT-a: dir. Mladen Tarbuk, solistica: Dubravka Šeparović-Mušović, mezzosopran, KD Vatroslav Lisinski, 10. svibnja 2012.



  • Zahtjevnim i zanimljivim programom Simfonijski orkestar HRT-a predstavio se na koncertu u okviru svog Majstorskog ciklusa 10. svibnja s djelima Debussyja, Mahlera i Dore Pejačević, iskoračivši iz više ili manje standardnih ponuda koncertnih događanja. Izvedbe su u cjelini bile na solidnoj razini u recepciji polučivši zamjetan dojam u prvom redu kvalitetom orkestra a potom i interpretativnim dosezima. Potonji, međutim, nisu bili ostvareni u potpunosti i cjeline doživljajnog iskustva u punoći impakta nisu zrcalile svu slojevitost građe i refleksije redom vrlo teških i, ako se može reći, zakučastih partitura.

    Ponajprije se to odnosi na Debussyjev opus (Tri nokturna) gdje je samo prvi stavak bio doista dobro izveden, dok se dirigent u izvedbi drugog stavka poveo za nešto plošnijim, rutinskim pristupom, a treći stavak, možda i najzahtjevniji (uz nastup zbora) ostao je u izvedbi tek na razini kvalitetne informacije. Nastup Djevojačkog zbora Mozartine bio je neadekvatan u kvaliteti dok je orkestar pokazao visoku razinu spreme u npr. eksponiranoj dionici drvenih puhača i u kvalitetnim dionicama violina, predstavivši se i kao ansambl u cjelini vrlo ozbiljnih mogućnosti. U Simfoniji u fis-molu, op. 41 Dore Pejačević te su mogućnosti bile na zamjetan način i ostvarene u interpretaciji. Sa zamjetnom kvalitetom u gradbi tona (to je bila možda najslabija točka izvedbe Debussyjeve kompozicije) te sa sposobnošću razložnog, nadahnutog i nosivog interpretativnog govora i projekcije velike i raskošne forme.
    Dubravka Šeparović Mušović, arhivska fotografija
    Cilus pjesama Gustava Mahlera Pjesme na stihove Friedricha Rückerta za glas i orkestar u prvi je plan doveo mezzosopranisticu Dubravku Šeparović-Mušović. Njezina tumačenja objedinila su neke uzuse prihvaćenih standarda s osobnim uvidima, no cjelinu domišljenih i i interpretativno kompaktne izvedbe umjetnica nije postigla. Jasnoću i diskurzivnost ostvarila je tek na razini fragmenata što je utjecalo i na recepciju tog opusa. No, bilo je vrlo zanimljivo čuti to djelo i zbog kvalitetnog nastupa orkestra te uvažavajuće i profilirane geste dirigenta.

    © Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 12. svibnja 2012.

kritike

najavljujemo...