(Pre)bogati program

12. koncertna sezona Hrvatskog baroknog ansambla: Fanfare i fuge, solisti: Catherine Mackintosh, violina, Krešimir Fabijanić, prirodna truba, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, 20. svibnja 2012.

  • Hrvatski barokni ansambl, arhivska fotografija

    U posljednjem koncertu na izmaku sada već respektabilne i hvale vrijedne 12. sezone Hrvatski barokni ansambl ugostio je jednu od svojih najdražih i, za svoj iznimni napredak, najinspirativnijih gošći, englesku violinisticu Catherine Mackintosh. Ona je svojim vrsnim, životnim i opuštenim vođenjem Ansambla ponovno prezentirala sve potrebne vještine koje joj osiguravaju glas jednog od najznačajnijih interpreta povijesno obaviještenih izvedbi u svijetu. Ne treba smetnuti s uma da je privilegiju čestih suradnji s tom glazbenicom Hrvatski barokni ansambl stekao i zaslužio svojim trudom i željom za što veće približavanje autentičnim interpretacijama u posljednjih dvanaest sezona, pa ta suradnja, kao i mnoge s ostalim istaknutim predstavnicima te izvođačke prakse, dokazuje činjenicu da je Ansambl sazrio za najviša dostignuća i izvan naših okvira.

    Krešimir Fabijanić, arhivska fotografijaBogati, pomalo i preopširni program, logično su uokvirila djela engleskih skladatelja poput Purcella, Händela i anonimnog autora, a između njih smo mogli slušati djela J.ohanna Sebastiana Bacha i Alessandra Stradelle. Koncert je otvoren izvedbom engleskog srednjovjekovnog kanona Summer is icumen in, prvog poznatog zapisanog kanona, u maniri ulaznog napjeva, a odmah potom slijedila je interpretacija Stradelline Sonate za trublju i gudače u D-duru.

    Solist je bio danas naš najistaknutiji interpret na prirodnoj trubi, Krešimir Fabijanić, i sam član Baroknog ansambla od njegova osnutka. Glazbenik kojeg odlikuje samozatajnost i veliki rad na sebi u svrhu približavanju ideala sviranja barokne trube svoje je muziciranje dotjerao do najfinijih nijansi, koje su u Stradellinom djelu odlično bile balansirane u izmjenama solo i tutti dijelova. Fabijanić je fino zaokruženim i svijetlim tonom bio glavni zamašnjak protočnosti glazbenog materijala, a u tome su mu skladno pridonosili i ostali glazbenici Hrvatskog baroknog ansambla.

    Catherine MackintoshZvuk Ansambla na čelu s Catherine Mackintosh bio je sjajno definiran, što je posebno dolazilo do izražaja u interpretacijama dvaju Händelovih Concerta grossa iz 3. opusa, Uvertiri opere Atalanta u kojem su zvukovno homogeni i motorični gudači, vrlo dobro usklađene oboe i standardno zrela basso continuo pratnja Pavla Mašića na čembalu kreirali raskošne i plemenite glazbene cjeline koje odišu mnoštvom odličnih solističkih nastupa i stilskom raznolikošću.

    U tom su smislu svoje interpretacije Bachovih Ricercara za 6, te dvjema Fugama i preludijima iz prvog sveska Dobro ugođenog klavira odlučili kontrastirati supregnutim i ne toliko raskošno usmjerenim zvukom, što je na trenutke Bachovu glazbu pomalo osiromašilo u isticanju dobro poznatog, bogatog tematskog i motivičkog tkanja, no i u takvom pristupu mogli smo primijetiti punu koncentraciju i pripremljenost članova Ansambla. Zaključak još jednog odlično posjećenog i koncipiranog programa Fanfare i fuge Hrvatskog baroknog ansambla stigao je u vidu Purcellove Rođendanske ode vojvodi od Gloucestera u kojoj je ponovno kao solist oduševio Krešimir Fabijanić sjajnim tehničkim umijećem sviranja prirodne trublje i time sjajno najavio još jednu uspješnu nadolazeću sezonu.

    © Zvonimir Bajević, KLASIKA.hr, 22. svibnja 2012.

Piše:

Zvonimir
Bajević

kritike