Nježne strune gitare

58. koncertna sezona Zagrebačkih solista, dir. Marca Coppey, solistica: Ana Vidović, gitara, Hrvatski glazbeni zavod, 29. svibnja 2012.

  • Zagrebački solisti, dir. Marca Coppey, foto: © Mirko Cvjetko

    Posljednji ovosezonski koncertni nastup Zagrebačkih solista bio je primjeren zaključak u uspješnom kontinuiranom povratku tog uglednog ansambla na mjesto koje zaslužuje ne samo u našoj glazbenoj sredini, nego i na širem glazbenom obzoru. Kontinuitet se poklopio s dolaskom violinista Borivoja Martinića-Jerčića, koji se prihvatio mjesta koncertnog majstora, ali i umjetničkog voditelja, te je u suradnji s najistaknutijim pojedincima Ansambla krenuo u nužno pomlađivanje. To se pokazalo svojevrsnim eliksirom ozdravljenja Zagrebačkih solista, koji su nam u protekle tri sezone priuštili pregršt vrhunskih interpretacija i ponovno su jedan od najjačih glazbenih aduta grada. Sve ovo treba spomenuti, jer nakon uglednih ljetnih turneja, među kojima se izdvaja ona desetodnevna u Japanu, Borivoj Martinić-Jerčić će na našu žalost, ali ponajprije svojih kolega u Ansamblu, među kojima je posebno omiljen i poštovan bio od strane najmlađih, svoje mjesto zbog povratka u Sjedinjene Države prepustiti nekom drugom. Od naredne sezone bit će to gostujući koncertni majstor Sreten Krstić i nadamo se da će se veliki uspon Zagrebačkih solista nastaviti, jer ako njih pitate zasigurno će reći da je pred njima još mnogo posla.

    Ana Vidović, foto: © Mirko CvjetkoDobar rad posljednjih godina svakako je bio oplođen koncertom na kojem se pojavila jedna od naših u svijetu najuglednijih glazbenica, gitaristica Ana Vidović, koja je u Hrvatskoj rijetko nastupala u posljednjih dvadesetak godina. Bio je to dovoljan mamac za mnogobrojnu publiku koja je pohrlila vidjeti i čuti najmlađu brucošicu u povijesti Muzičke akademije u Zagrebu, danas vrhunsku solisticu koja neumorno nastupa diljem svijeta. Njezin su nastup obilježile interpretacije dva Vivaldijeva Koncerta za gitaru i gudače izvorno napisana za lutnju (D-dur) i mandolinu (C-dur). Izvedbama je dominirala motoričnost i protočnost glazbenog materijala u izmjenama s ansamblom, koji je većim dijelom bio dobar sugovornik.

    Ipak, solistica je imala problema u suradnji s dionicom bassa continua, u ovom slučaju violončela, koji je u okvirnim, brzim stavcima obaju djela isuviše kaskao za lakim koracima koje je solistica iščitavala iz Vivaldijevih prpošnih i poletnih djela. Sve to nije slušatelje sputalo u uživanju muziciranja Ane Vidović, koje krasi suptilan, a istovremeno potpuno izgrađen i raskošan ton, sačinjenih od pregršt sitnih nijansi. One su posebno došle do izražaja u dvama dodacima, Tarreginom Sjećanju na Alhambru i Albenizovu Asturiasu, u kojima je solistica naprosto briljirala, pokazavši nevjerojatan raspon boja u dinamikama nižim od mezzofortea, pa su kontrasti s najjačim dinamikama bili izvrsna protuteža začinjena sjajnim osjećajem za glazbeni protok.
    Zagrebački solisti, foto: © Mirko Cvjetko
    Prije i poslije dugo očekivanog odličnog nastupa Ane Vidović odličnu su večer zaokružile dojmljive izvedbe Concertina za gudače Stanka Horvata i Dvořákove Serenade za gudače u E-duru, op. 22. Solisti su bili suvereni i koncentrirani tumači Horvatova prigušena, a opet snažna i dramatična skladateljskog jezika utkana u majstorski strukturiranu formu, dok su u Dvořákovu djelu uz umjetničko vodstvo Marca Coppeya potpuno otpustili svoje kočnice i predali se iskrenom i nesputanom izrazu, zbog kojih je taj skladatelj jedan od najomiljenijih među izvođačima. Oduševljenje izvođača dijelila je i publika, koja zasigurno s nestrpljenjem iščekuje novu sezonu, još jednu ili možda više stepenica u stjecanju ugleda Zagrebačkih solista kakav ih je nekada krasio u najelitnijim glazbenim krugovima.

    © Zvonimir Bajević, KLASIKA.hr, 31. svibnja 2012.
    foto © Mirko Cvjetko

Piše:

Zvonimir
Bajević

kritike