Izrazit izvođački potencijal

Glazbeni program 63. Dubrovačkih ljetnih igara: Zagreb trio, Atrij Kneževa dvora, 25. srpnja 2012

  • Zagreb trio, foto: www.dubrovnik-festival.hr

    Iz glazbenog programa ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara razvidno je da je okrenuta stranica u korist hrvatske glazbe i glazbenika. Niz naših umjetnika našlo se na programu što nas veseli,a među njima i najmlađi komorni sastav Zagreb trio u sastavu: Danijel Detoni glasovir, Martin Draušnik, violina, i Pavle Zajec, violončelo. Prijateljstvo, druženje na ustanovi u kojoj rade (Muzička akademija Zagreb) međusobno razumijevanje i jednako poimanje komorne glazbe su vjerojatno bili razlog da se udruže u trio te odluče izvoditi djela od klasike do suvremenog glazbenog izričaja, za dubrovački nastup odabrali su skladbe izašle iz pera: Dubravka Detonija, Mauricea Ravela, Marka Ruždjaka i Johannesa Brahmsa.

    Pijanit Danijel Detoni rano je počeo učiti klavir i za školskih dana dobivao je nagrade, diplomirao je i magistrirao klavir na Glazbenom sveučilištu Liszt Ferenc u Budimpešti (klasa Lászla Baranyayja i Balázsa Kecskésa) a onda se usavršavao kod odličnih pedagoga u inozemstvu kao što su Itamar Golana u Parizu, Pnina Salzman i drugi. Pobjednik je Državnog natjecanja u Budimpešti, dobio je izraelsku nagradu za izvedbu Ligetijeve glazbe.priređivao je recitale, svirao s poznatim orkestrima i pod palicom velikih dirigenata. a sudjelovao je i na Festivalu Rachlin i prijatelji.

    Violinist i violist Martin Draušnik nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (klasa Maje Dešpalj-Begović) usavršavao se u Njemačkoj kod poznatih umjetnika-pedagoga, a pobjednik je brojnih natjecanja. Bio je član uglednih orkestara u inozemstvu. Violončelist Pavle Zajec diplomirao je kod Valtera Dešpalja, a poslijediplomski studij završio u Baselu kod Ivana Monighettija. Pobjednik je natjecanja Antonio Janigro te dobitnik i drugih uglednih nagrada. Bio je član raznih sastava, a sa Zagrebačkim triom usavršavao se i kod čuvenog Borodin, kvarteta.
    Zagreb trio, foto: www.dubrovnik-festival.hr
    Skladba Zovu me Tryor koju je na poticaj Trija Orlando u Dubrovniku 1996. napisao naš poznati skladatelj Dubravko Detoni otvorila je koncert. Skladba je vrlo slušna i zanimljiva, a sastoji se od 27 međusobno povezanih ulomaka raznolikog tonskog odjeka, Mladi umjetnici su je u čvrstoj međusobnoj komunikaciji izveli virtuozno i efikasno te od početka do kraja pokazali veliku dozu temperamenta i izrazit izvođački potencijal. Publika je srčano pljeskom reagirala ,a skladatelj ,koji je prisustvovao izvedbi, čestitao je izvođačima i zadovoljan zahvalio i publici.

    Uslijedio je Klavirski trio Mauricea Ravela njegovo posljednje djelo napisano pred skladateljev odlazak u Prvi svjetski rat i posvećeno Amdréu Gedalgeu Skladba je klasična oblika, a teme pojedinih stavaka simbioza su baskijskog melosa, malezijske poezije i barokne passacaglie. Splet triju instrumenata iskorišten je do maksimuma naročito u Codi. Umjetnici su razložili partituru veoma koncentrirano, a njihovo sveukupno glazbeno proživljavanje lako je našlo put do publike.

    U drugom dijelu večeri publika je imala priliku čuti još jedno hrvatsko djelo – praizvedbu Vedute za trio Marka Ruždjaka (posvećene muzikologu Nikši Gligu). Djelo je napisano 14. svibnja 2011, a desetak dana kasnije autor je partituru predao violončelisti Zajcevu rekavši: „Nemojte to odmah svirati. Pričekajte sljedeću godinu.“ Za pretpostaviti je da je Ruždjak želio skladbu pripremiti s izvođačima, no kako je preminuo početkom ove godine do toga nije došlo. I u najmanjoj frazi razgovijetnom izvedbom Vedute za trio Zagreb trio iskazao je poštovanje prema akademiku Ruždjaku.

    Večer je zaključena Brahmsovim Klavirskim trijem br.3 u c-molu, op.101. Brahmsove bujice su bile moćno i odlično izvedene u suptilnom dosluhu izvođača. Izražajna i razgranata dionica klavira pretvarala se čas u tihi šapat, čas u ritmički napad potičući gudače u slivenu cjelinu sa snažnim odjekom u publike.

    © Ileana Grazio, KLASIKa.hr, 27. srpnja 2012.

Piše:

Ileana
Grazio

kritike