Stoljeća tradicije

Glazbeni program 63. Dubrovačkih ljetnih igara: Zbor Kraljevskog koledža u Cambridgeu (The Choir of King's College, Cambridge), Atrij Kneževa dvora, 19. kolovoza 2012.

  • Zbor Kraljevskog koledža u Cambridgeu (The Choir of King s College, Cambridge)

    Jedini koncert zborske glazbe na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama priredio je čuveni  Zbor Kraljevskog koledža u Cambridgeu (The Choir of King's College, Cambridge), kojeg je 1441. osnovao kralj Henrik VI i u kontinuitetu djeluje do današnjih dana. Radi se o zboru kojeg čine mladići i dječaci, koji pjevaju sve osnovne glasove. Mijenjale su se generacije pjevača i dirigenata, ali uvijek se pazilo na kvalitetu izvedbi i te Zbor pripada u najpoznatije svjetske zborove. Svake godine odlazi na turneje po gotovo svim kontinentima s kojih se uvijek vraća s puno pohvala. Svoje pjevanje zbor je zabilježio na više nosača zvuka, a za snimku Liturgija sv.Ivana Zlatoustog Sergeja Rahmanjinova bio je nominiran za diskografsku nagradu Grammy, dok ga je časopis Gramophone okarekterizirao kao „triumf bez tračka sumnje“. Više od četvrt stoljeća zbor vodi dirigent Stephen Cleobury, čiji se uspješan rad s mladim pjevačima veoma poštuje za što je dobio i brojne nagrade.

    Za dubrovački nastup zbor je pripremio englesku sakralnu glazbu od 16. do 20 stoljeća. Prije nastupa zbora dirigent Cleoburyj održao je kratko predavanje o zboru i skladbama na engleskom jeziku, pa su hrvatski slušatelji ostali zakinuti, jer nije bilo prijevoda, a uz zapis u programskoj knjižici taj uvod i nije bio nužan. Zbor se sastoji od 35 pjevača među kojima su i osmogodišnjaci koji bojom svojih glasova zamjenjuju soprane upravo onako kako se i pjevalo u crkvama u prošlim vremenima.

    Slušali smo po tri sakralne skladbe Williama Byrda, Thomasa Tallisa i Henryja Purcella te po jednu Williama Waltona, Herberta Howellsa i Edwarda Elgara, što je sveukupno trajalo nešto više od jednog sata (bez stanke). Izbora programa kretao se u jednakoj izražajnoj liniji, pa da je koncert trajao duže prešlo bi u monotoniju. Komunikacija između dirigenta i pjevača savršeno je funkcionirala, a interpretacija je bila izrađena do kraja, dikcija jasna bilo da se radilo o skupnom ili u solo pjevanju, bilo á cappella ili uz pratnju orgulja. Bila je to večer skladnog pjevanja zbora kakav rijetko viđamo na našim pozornicama.

    © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 21. kolovoza 2012.

Piše:

Ileana
Grazio

kritike