Austrijski darovi Varaždinu

42. Varaždinske barokne večeri, 21. rujna – 2. listopada 2012.: Početak Festivala

  •  Otvaranje 42. Varaždinskoh baroknih večeri, foto: www.vbv.hr

    Barokna glazba je u modi. Svježe to svjedoči i novoosnovani festival na Korčuli, a ranije je to pokušao biti i onaj kratkotrajni u Zagrebu. A sve pod očito selidbenim umjetničkim vodstvom Saše Britvića i spremnog financijera. Korčula je u sklopu ljetnih festivala raznih usmjerenja bila dugo izvan dometa morskih festivalskih zanimanja organizatora – od sjevera do juga s naj-naj važnijim Dubrovačkim ljetnim igrama. Bar dok nije Gr(o)ad prestao biti dostupan običnim, hrvatskim smrtnicima. Kada je sve i scenski i glazbeno prikazano na ljetnim festivalima duž obale i na otocima, tada nastupa drukčija festivalska glazbena priča. Selimo se iz priobalja na sjever. Barokna glazba stoluje u Varaždinu već 42. put na Varaždinskim baroknim večerima, a slijedi i nimalo zanemariva Samoborska glazbena jesen. Varaždinske barokne večeri otvorile su se uza sve suvisle, ali i odvajkada nepotrebne zastarjele prigodne govore i uvijek čarobni vatromet, Svakako treba pozdraviti sva dobrodošla pokroviteljstva i sponzorstva.
    Ansambl Le Jardin Secret, foto: L. Naranđa
    Ove je godine Austrija zemlja-partner(ica) Varaždinskih baroknih večeri. Tako stižu austrijski ansambli koji se nastoje baviti što pribižnijom, takozvanom autentičnom zvučnom slikom barokne glazbe temeljnom na istraživanju i, oponašanju već uvriježenih obrazaca kako se to s vremenom iskazuje . U program se umiješao i engleski ansambl francuskog naziva Le jardin secret (Tajni vrt), ma kakav on bio, koji je u sklopu kruženja koncerata Varaždinskih baroknih večeri i prekogranično, do Slovenije, Austrije pa i Slovačke, nastupio na već uvriježenom lijepom mjestu Festivala – viteškoj dvorani Draškovićeva dvorca Trakošćan. Povezivanje zemlje-partnerice Austrije ogledalo se i u spoju Zbora Domkantorei iz Graza i domaćega Chorusa Angelicusa. Varaždinski komorni orkestar, koji uspješno na izvedbenoj razini profesionalno drži varaždinsku koncertnu sezonu tijekom godine u tamošnjoj koncertnoj dvorani, nezaobilazan je dio varaždinske barokne priče kao i već na međunarodnoj sceni konkurentni Hrvatski barokni ansambl.
    Zbor Domkantorei Graz, Zbor Chorus Angelicus, Ansambl Musica Coeli, foto: www.vbv.hr
    Austrijsko partnerstvo je pridonijelo i gostovanjem Ansambla Triagonale te Unicorn, a pri kraju slijedi i Novo Canto. No u recesijskim vremenima, u ambiciozni program partnerstva su se sa svih strana primjerice umiješali i London Händel Players, poljski orguljaš Andrzej Bialko, srpski lutnjist Drago Karajić ili Ensemble Naya iz Izraela. Scenska glazbu zastupaju Španjolci. Na Varaždinskim baroknim večerima su prisutni solisti i ansambl Le tendre amour u Hrvatskom narodnom kazalištu koji gostuje s komičnom operom znakovita imena Los elementos Antonija de Literesa,
    Zbor bečkih dječaka, foto: www.vbv.hr
    Otvaranje u Katedrali bilo je počašćeno gostovanjem jednog od četiri Zbora bečkih, dječaka, austrijske robne marke koja u beskrajnoj disciplini gubi glazbeni smisao, ali kojom i svi, bez primisli, trebaju biti oduševljeni. Ispostavilo se da je njegovanje stoljetne tradicije jedno, a neprilagođivanje stvarnosti nešto sasvim drugo. Do bola točni, koliko to već djeca mogu biti potpomognuta odraslim bivšim članovima, uvježbani zborovođom Keremom Sezenom i, nažalost, predvođeni aseptipčnim dirigentom Rubénom Dubrovskim, izvodili su Magnificat Francesca Durantea i Stabat Mater Giovannija Basttiste Pergolesija. Lošije i pod svaku cijenu točnije dugo se nije čulo. Instrumentalni Bach Consort Wien, uz vodeću je violinisticu pružio stanovit odmor od ravno naučena pjevanja Bećkih dječaka. Bach Consort Wien se iskazao sa Drugom sonatom zbirke Armonico Tributo Georga Muffata. Nakon (pre)uređena nastupa Zbora bečkih dječaka može se izdvojiti odličan, po nepisanom i upitnom običaju ustanove – bezimeni solistički dječački alt... A kada sve završi, vedro se kao iz prošlog stoljeća izlazi u mornaričkoj odori (valjda Dunavske flote). I uvijek se može upitati zar su ta pametna i glazbeno sposobna djeca, mangupski vesela kada izađu sa smrtno ozbiljna koncerta jedva-dirigenta Dubrovskog, zaslužila stegu konvikta, Da je nije u toj mjeri, ni pjevanje ne bi bilo štrebersko i voštano bilo da je riječ o Duranteu ili Pergolesiju.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 28. rujna 2012.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike