Ruska duhovna glazba

18. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Aleksej Tanovitski, bas, Ljerka Očić, orgulje, 4. listopada 2012.

  • Aleksej Tanovitski, arhivska fotografijaNastupom ruskog basa Alekseja Tanovitskog uz orguljsku pratnju Ljerke Očić započelo je osamnaesto godište ciklusa koncerata Iz salona Očić .Predstavljen je birani program duhovne glazbe, pretežito ruske, ali u nesvakidašnjoj inačici uz pratnju orgulja. Uz tu zanimljivu lepezu u nas manje poznatog vokalnog sloga, Ljerka Očić izvela je i tri skladbe za orgulje solo, također gotovo nam nepoznate i iz istoga podneblja. Podsjetimo da se duhovna tradicionalna glazba izvorno pjeva a cappella, u provedbi solista sa zborom, ali u ovom slučaju zborski slog su uspješno zamijenile orgulje, pri čemu je Ljerka Očić otkrila pravi način kako taj vokalni slog pretvoriti u instrumentalni u skladu s tradicijom orguljanja. Dokazala je da i orgulje, poput uostalom svakog drugog instrumenta mogu pjevati i tako idealno korespondirati s glasom.

    Bas Aleksej Tanovitski rođen je prije 35 godina u bjeloruskom Minsku, a pjevanje je diplomirao na Konzervatoriju Rimski-Korsakov u Petrogradu. Godine 1999. postao je članom tamošnjeg glasovitog Marijinskog kazališta, u kojem je ostvario više uloga. Gostovao je u inozemnim opernim kućama, primjerice onima u Budimpešti, Luksemburgu, Madridu, Parizu i Los Angelesu, a kao hrvatski zet nastupa i u nekim našim gradovima, pa i u Zagrebačkoj operi, u ulogama Zaccarije i Sarastra. S matičnim Marijinskim kazalištem gostovao je u najvećim svjetskim opernim kućama uključujući i Metropolitan operu gdje je kao 29-ogodišnjak pjevao Wagnerovog Votana pod ravnanjem maestra Valerija Gergieva. Dobitnik je i više nagrada na međunarodnim natjecanjima.

    Prvi nastup Alekseja Tanovitskog u Salonu Očić bio je ujedno i njegov prvi pokušaj interpretacije specifičnog stila pjevanja duhovne glazbe koja zahtjeva drukčiji pristup i tehniku pjevanja različitu od operne. Ti tekstovi su molitve, intimni razgovori s Bogom, a glazbu svaki interpret doživljava na svoj način, kako je sam objasnio publici, u razgovoru s urednikom i voditeljem Brankom Magdićem u izravnom prijenosu koncerta na 3. programu Hrvatskog radija.

    Birani repertoar tog koncerta obuhvatio je duhovne skladbe ruskih autora 19. i 20 . stoljeća iz pera ponajviše Pavela Grigorieviča Česnokova (Sada otpusti roba svoga, Blaženi čovjek, Gospodine, usliši molitvu moju), zatim Apostola Nikolajeva Strumskog (Veliko slavoslovlje), Sergeja Zeludkova (Molitva gospodnja), K. Nikitina (Razmišljam o strašnom danu) i bugarskih autora Dobri Hristova (druga inačica već spomenutog teksta Sada otpusti roba svoga) i Petera Dineva (Razbojnik blagorazumni). Ljerka Očić je kao solistica za orguljama briljirala u osebujnim interpretacijama sjajne Balade Letonca Margerisa Zarinša, blago jazzistički obojene Idile Alekseja Muravljova i virtuozne Toccate Igora Rehina.

    Kao rođeni Bjelorus Aleksej Tanovitski svakako osjeća u svom srcu rusko duhovno glazbeno naslijeđe i interpretira ga s istančanim osjećajem za stil i karakter te dojmljive glazbe. Njegovom snažnom i dobro školovanom glasu lijepe boje nedostaje doduše voluminoznijih dubina, a tehnički bi valjalo dotjerati stabilnost glasa, jer to se ponekad osvećuje i na intonaciji. No za interpretaciju te vrste glazbe potrebno je i više iskustva, čega je i sam svjestan, pa vjerujemo da će ga s vremenom steći i usavršiti se.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 6. listopada 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike