Ruska duhovna glazba

18. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Aleksej Tanovitski, bas, Ljerka Očić, orgulje, 4. listopada 2012.

• Nastupom ruskog basa Alekseja Tanovitskog uz orguljsku pratnju Ljerke Očić započelo je osamnaesto godište ciklusa koncerata Iz salona Očić .Predstavljen je birani program duhovne glazbe, pretežito ruske, ali u nesvakidašnjoj inačici uz pratnju orgulja. Uz tu zanimljivu lepezu u nas manje poznatog vokalnog sloga, Ljerka Očić izvela je i tri skladbe za orgulje solo, također gotovo nam nepoznate i iz istoga podneblja. Podsjetimo da se duhovna tradicionalna glazba izvorno pjeva a cappella, u provedbi solista sa zborom, ali u ovom slučaju zborski slog su uspješno zamijenile orgulje, pri čemu je Ljerka Očić otkrila pravi način kako taj vokalni slog pretvoriti u instrumentalni u skladu s tradicijom orguljanja. Dokazala je da i orgulje, poput uostalom svakog drugog instrumenta mogu pjevati i tako idealno korespondirati s glasom.
  
  Bas Aleksej Tanovitski rođen je prije 35 godina u bjeloruskom Minsku, a pjevanje je diplomirao na Konzervatoriju Rimski-Korsakov u Petrogradu. Godine 1999. postao je članom tamošnjeg glasovitog Marijinskog kazališta, u kojem je ostvario više uloga. Gostovao je u inozemnim opernim kućama, primjerice onima u Budimpešti, Luksemburgu, Madridu, Parizu i Los Angelesu, a kao hrvatski zet nastupa i u nekim našim gradovima, pa i u Zagrebačkoj operi, u ulogama Zaccarije i Sarastra. S matičnim Marijinskim kazalištem gostovao je u najvećim svjetskim opernim kućama uključujući i Metropolitan operu gdje je kao 29-ogodišnjak pjevao Wagnerovog Votana pod ravnanjem maestra Valerija Gergieva. Dobitnik je i više nagrada na međunarodnim natjecanjima.
  
  Prvi nastup Alekseja Tanovitskog u Salonu Očić bio je ujedno i njegov prvi pokušaj interpretacije specifičnog stila pjevanja duhovne glazbe koja zahtjeva drukčiji pristup i tehniku pjevanja različitu od operne. Ti tekstovi su molitve, intimni razgovori s Bogom, a glazbu svaki interpret doživljava na svoj način, kako je sam objasnio publici, u razgovoru s urednikom i voditeljem Brankom Magdićem u izravnom prijenosu koncerta na 3. programu Hrvatskog radija.
  
  Birani repertoar tog koncerta obuhvatio je duhovne skladbe ruskih autora 19. i 20 . stoljeća iz pera ponajviše Pavela Grigorieviča Česnokova (Sada otpusti roba svoga, Blaženi čovjek, Gospodine, usliši molitvu moju), zatim Apostola Nikolajeva Strumskog (Veliko slavoslovlje), Sergeja Zeludkova (Molitva gospodnja), K. Nikitina (Razmišljam o strašnom danu) i bugarskih autora Dobri Hristova (druga inačica već spomenutog teksta Sada otpusti roba svoga) i Petera Dineva (Razbojnik blagorazumni). Ljerka Očić je kao solistica za orguljama briljirala u osebujnim interpretacijama sjajne Balade Letonca Margerisa Zarinša, blago jazzistički obojene Idile Alekseja Muravljova i virtuozne Toccate Igora Rehina.
  
  Kao rođeni Bjelorus Aleksej Tanovitski svakako osjeća u svom srcu rusko duhovno glazbeno naslijeđe i interpretira ga s istančanim osjećajem za stil i karakter te dojmljive glazbe. Njegovom snažnom i dobro školovanom glasu lijepe boje nedostaje doduše voluminoznijih dubina, a tehnički bi valjalo dotjerati stabilnost glasa, jer to se ponekad osvećuje i na intonaciji. No za interpretaciju te vrste glazbe potrebno je i više iskustva, čega je i sam svjestan, pa vjerujemo da će ga s vremenom steći i usavršiti se.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 6. listopada 2012.

Piše: