Ponovo ispisana partitura

18. međunarodni glazbeni festival Dani Milka Kelemena, Slatina, 5. – 7. listopada 2012.: Simfonijski orkestar HRT-a, dir. Vladimir Kranjčević, Dom kulture, Slatina, 5. listopada 2012.

  • Milko Kelemen, foto: slatina.hr

    Nakon tri godine izbivanja s Festivala koji je osnovao u rodnoj Slatini ugledni hrvatski skladatelj Milko Kelemen (1924) u društvu supruge Mele ponovnim je dolaskom iz Stuttgarta, gdje živi, počastio svoje sugrađane Slatinčane, koji su u velikom broju, uključujući i brojne đake Glazbene škole i Gimnazije, prisustvovali koncertima priređenim u sklopu 18. međunarodnog glazbenog festivala Dani Milka Kelemena. Uz izložbu Ekperimeneti: Radovi iz Zbirke Richter zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti održana su četiri koncerta u Slatini, Novoj Bukovici i Suhopolju. Nastupio je Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića, pijanist Bartolomej Stanković (BiH), duo Goran Končar, violina, i Ljerka Končar-Gamulin, violončelo, te Gudački kvartet Rucner s dva različita programa, s time da su u drugom sudjelovali i njihovi gosti – pijanist Dennis Tini (SAD), bandeonist i harmonikaš Peter Soave (SAD) i harmonikašica Madelaine Maddy Soave (Francuska).
    Izložba Ekperimeneti: Radovi iz Zbirke Richter MSU-a iz Zsgreba, foto: slatina.hr
    Lijepa je praksa da svi sudionici u sklopu raznovrsnog programa imaju barem jedno od Kelemenovih djela.Tako su ove godine izvedene skladateljeva mladenačka Simfonija (1951), Sonata za glasovir (1953), Good Bye my Fancy za violinu i glasovir u obradi za violinu i violončelo (1998) te Musica amorosa za violončelo solo (2004). Slatina, čiji je Kelemen počasni građanin, osigurala je novčana sredstva iz fondova Europske unije za Zbirku Milka Kelemena, koja će do idućeg Festivala biti postavljena u Zavičajnom muzeju na temelju netom potpisanog Ugovora o darivanju Kelemenove ostavštine. Festival se održava uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH, Virovitičko-podravske županije i Grada Slatine u suradnji s Glazbenom proizvodnjom HRT-a, u organizaciji Udruge DMK-a Slatina na čelu s agilnom ravnateljicom Jadrankom Srdoč.
    Simfonijski orkestar HRT-a i mo. Vladimir Kranjčević na otvaranju 18. dana Milka Kelemena, foto: www.vpz.com.hr
    Osamnaesti Dani Milka Kelemena svečano su počeli 5. listopada u slatinskom Domu kulture. Otvorio ih je pokrovitelj Festivala, župan Tomislav Tolušić, uz pozdrave gradonačelnika Ivana Roštaša i skladatelja Kelemena. Koncert Simfonijskog orkestra HRT-a priredio je u nastavku večeri pravo iznenađenje za publiku – izvedbu Kelemenove Simfonije. Radi se o njegovu diplomskom radu u razredu prof. Stjepana Šuleka koji je prije šezdeset godina (18. veljače 1952.) praizvela Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem maestra Friedricha Zauna. Osim što je djelo s velikim uspjehom izvedeno na koncertu, ono je, srećom, i snimljeno te postoji u fonoteci Hrvatskog radija. Sretna je, naime, okolnost da je na temelju te snimke, ali i na temelju dionica djela koje su bile zagubljene u Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a pronašao ih je muzikolog Davor Merkaš, voditelj Muzičkog informativnog centra KDZ-a, bilo moguće rekonstruirati djelo i ponovo ispisati partituru, koja je u međuvremenu izgubljena. Taj zahtjevan posao obavio je mladi skladatelj Domagoj Kresnik uz blagosolov autora.
    Goran Končar, violina, i Ljerka Končar-Gamulin, violončelo, Suhopolje, Crkva sv. Terezije Avilske, foto: Marko Rukavina, icv.com.h
    Iako se radi o studentskom radu, Simfonija Milka Kelemena vrijedna je svake pažnje jer pokazuje „majstorstvo, umjetničku zrelost, virtuozitet u ovladavanju zanata, gradnju monumentalne simfonijske forme, potpunu upućenost u tajne skladateljske tehnike i briljantnu vještinu orkestracije“. Iako je Kelemen usavršavanjem u Francuskoj i Njemačkoj, a naročito u susretima s Hindemithom i Stockhausenom, nakon studija otkrio nove skladateljske obzore i zaplivao u avangardne vode u skladu s tadašnjim suvremenim glazbenim stremljenjima u svijetu, tog svojeg diplomskog djela ne treba se stidjeti. Naime, unatoč neznatnim tragovima utjecaja klasične Šulekove škole i eklekticizma, Simfonija je nesumnjivo dokaz velike urođene skladateljeve darovitosti i nadahnuća. To je „jedno od najdramatičnijih i umjetnički najjačih dokumenata simfonijske hrvatske glazbe poslijeratnog razdoblja uopće.“ – kaže Davor Merkaš. Ona je odraz mraka i tragičnosti Drugoga svjetskog rata, čijim je strahotama autor i sam svjedočio.
    Gudački kvartet Rucner, foto: slatina.hr
    Dramatičnost prevladava gotovo čitavim djelom. Prvi stavak sonatna oblika uz upečatljivu glavnu temu u violončelima i kontrabasima u širokom luku donosi niz elemenata, koji daju osnovni ton Simfoniji u cjelini. Slijedi demonski virtuozni Scherzo te polagani Grave u ritmu posmrtne koračnice. Posljednji stavak Andante sostenuto – Allegro maestoso u blještavom ozračju C-dur tonaliteta otvara se međutim prema svjetlosti sa željom da se zaboravi „mrak i tragika tog doba“ i s optimizmom koji pompozno vodi prema trijumfalnom završetku – uz timpane, fanfare i činele – u slavu pobjede Dobra nad Zlom.

    Simfonijski orkestar HRT-a nastupio je u nešto smanjenom sastavu, prilagođenom nevelikoj pozornici Doma kulture. Uvodno je izvedena predigra operi Ifigenija u Aulidi Christopha Willibalda Glucka, a potom Kelemanova Simfonija. Maestro Vladimir Kranjčević dostojno je predstavio to ponovo otkriveno djelo, studioznim pristupom kreiranja cjeline, uz puno energije, ali i osjećaja za suptilnije elemente partiture. Orkestar je bio na visini nimalo lakog zadatka, savladavši dobrim dijelom zahtjevne, mjestimice virtuozne dionice. S obzirom na dugotrajno odobravanje publike, koja je aplaudirajući na nogama pozdravljala glazbenike i autora, bilo bi poželjno da to uspješno djelo konačno postane repertoarno i da se izvede u punom sastavu orkestra, i to u velikoj dvorani, kako bi došlo do punog izražaja.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 9. listopada 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike