Dašak optimizma

Ciklus koncerata Iz dvorane ogledala KDZ: Lidija Horvat Dunjko, sopran, Marija Mlinar, harfa, Palača Dverce, 16. listopada 2012.

  •  Lidija Horvat Dunjko i Marija Mlinar, arhivska fotografijaDrugi koncert ciklusa Iz dvorane ogledala dupkom je ispunilo taj reprezentativni gornjogradski salon i još jednom potvrdio odličnu namjeru Koncertne direkcije Zagreb o potrebi oživljavanja kulture građanskih koncerata koji su u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća bili omiljeno stjecište glazbenih sladokusaca. Uz palaču Gvozdanović, koja jednako tako promovira vrhunske domaće glazbenike no u možda sadržajno ozbiljnijem, rekli bismo, komornom akademskom pristupu, dvorana ogledala palače Dverce u svom se programskom usmjerenju odlučila okrenuti stilskoj šarolikosti izvođača i njihovima afinitetima. Na taj se način po skromnom mišljenju autora ovog teksta pokušava zakrpati rupa koja je nastala iščeznućem takva tipa koncerata u drugoj polovici 20. stoljeća pa je tako došlo i do zanemarivanja različitih glazbenih vrsta i kompozicija koje su se u tom vremenu afirmirale kao repertoarna djela koja jednako intrigiraju publiku i izvođače.

    Ogledni primjer spomenutog koncertnog ciklusa bio je koncert sopranistice Lidije Horvat Dunjko i harfistice Marije Mlinar. Našlo se tu pregršt arija, popijevki, tema iz mjuzikla i filmova, minijatura pod autorskim potpisima: Durantea, Sartija, Schumanna, Uhlika, Hatzea, Tijardovića, Puccinija, Belsona, Bonfe, Hasselmansa, Salzeda itd. Opuštenost iskusnih glazbenica očitovala se u skladnoj komunikaciji s publikom između glazbenih brojeva u kojima smo mogli saznati niz detalja vezanih za glazbu koja se izvodi kao i upoznati harfu. Osnovna vodilja pri izboru programa bila je ljubav i optimizam pa se tako prema njihovim riječima u tom slaganju iznjedrio mali „bidermajerski pušlek“ koji je podjednako uveseljavao u izvedbama Schumannova Sanjarenja, Puccinijevoj O mio babbino caro, Uhlikovoj Vse se okreće, Tijardovićevoj Daleko m'e biser mora iz operete Mala Floramye, Bonfinoj Cancion de Orfeo negro ili Hvala ti, srce – Ja ljubim iz filma Tko pjeva zlo ne misli.

    Pritom su Lidija Horvat Dunjko i Marija Mlinar ostvarivale skladnu suradnju, lijepu zvukovnu uravnoteženost i suvereno vladanje svojima instrumentima, glasom i harfom. Zadovoljstvo izvođačica i publike bilo je obostrano i čini se da je ovim koncertom evociralo izgubljeni duh glazbe koja se u današnje vrijeme među spomenutim protagonistima prečesto shvaća kao nešto vrlo ozbiljno i suspregnuto, a zapravo je tu da nas oplemenjuje, produhovljuje, ali i u naš život donosi optimizam i sreću. U tom su smislu Lidija Horvat Dunjko i Marija Mlinar neopterećenim i angažiranim pristupom potvrdile svoju misiju istinskih i iskrenih glazbenica.

    © Zvonimir Bajević, KLASIKA.hr, 18. listopada 2012.

Piše:

Zvonimir
Bajević

kritike