Kad slavljenik časti

Autorski koncert skladatelja i dirigenta Mladena Tarbuka u povodu 50. rođendana, solisti: Katarina Krpan, klavir, Krunoslav Babić, tuba, Srebrenka Poljak, klavir, Lidija Horvat Dunjko, sopran, Igor Lešnik, marimba, Ansambl Fronesis, dir. Mladen Tarbuk, Muzej Mimara, 23. listopada 2012.

  • Mladen Tarbuk, arhivska fotografija

    Okrugle obljetnice dobar su razlog za podsjećanje na prijeđeni životni put. Glazbenicima se priređuju autorski koncerti, u pravilu s retrospektivnim pogledom na bisere njihovih opusa. No, ima i izuzetaka, što se potvrdilo na dvije uzastopne autorske večeri hrvatskih skladatelja. Za razliku od Bogdana Gagića (1931), kojemu je 24. listopada Hrvatski glazbeni zavod priredio Društveni koncert s tri njegove posljednje Sonate za klavir nastale u razdoblju od 1993 do 2001. u izvedbi Darka Domitrovića, Srebrenke Poljak i Damira Gregurića, Mladen Tarbuk je pedeseti rođendan proslavio 23. listopada u Muzeju Mimara u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i Cantusa s čak dvjema praizvedbama i još jednim nedovoljno poznatim njegovim djelom iz 1990. Stoga je ta skladateljska večer bila posebno zanimljiva ,jer je donijela nešto nova i podsjetila na iznimno zanimljiv portret umjetnika, o čemu svjedoči i reprezentativna programska knjižica koju je uredio muzikolog Nikša Gligo.

    Maestro Mladen Tarbuk (Sarajevo, 1962), jedan od najaktivnijih i najuspješnijih hrvatskih glazbenika svestrano je obrazovani intelektualac koji djeluje na više područja, od dirigentske, skladateljske i pedagoške aktivnosti, preko producentskog i spisateljskog posla do visoko pozicioniranih čelnih mjesta u uglednim ustanovama kao što su Kulturno vijeće za glazbu RH, Vijeće Dubrovačkih ljetnih igara, intendantura u zagrebačkom HNK, predsjedništvo HDS i sl. Pedeseti rođendan bio je dakle dobar povod za podsjećanje na prijeđeni životni put bogat nagradama i priznanjima u domovini i inozemstvu, autora pozamašnog skladateljskog opusa s više od šezdeset raznovrsnih skladbi.
    Katarina Krpan, arhivska fotografija, foto: © Vedran Penga
    U ovoj iznimnoj prigodi slavljenik je odlučio iznenaditi brojnu publiku nesvakidašnjom koncepcijom autorske večeri s pažljivo odabranim interpretima s kojima kako je poznato intenzivno surađuje pri kreiranju svojih djela. Tako je izvrsna pijanistica Katarina Krpan kojoj je ranije skladatelj posvetio virtuozno djelo Kate“s Kiss jednakom strastvenom predanošću praizvela 12 invencija za klavir, dvanaest zanimljivih naslova koji ukazuju na skladateljev stilsko-žanrovski pluralizam u osuvremenjenom dijalogu s tradicijom (A una voce, Aria, Brasil, Backward-Forward, Lullaby, Sevdah, Sequences, Blues, Minimal Music, Canon triplum in augmentatio, Let´s Swing, Fuga a tre voci).

    Druga praizvedba večeri bila je Sonata za tubu i klavir, trostavačna posveta najvećem i najdubljem limenom puhačkom glazbalu i njegovom majstorskom interpretu Krunoslavu Babiću. U suradnji s vrsnom pijanisticom Srebrenkom Poljak Babić je pružio još jedan dokaz svoje iznimne muzikalnosti, virtuoznosti i raznolikosti tonske palete, koja ljepotom čudesnih boja taj u pravilu orkestralni instrument uzdiže na ravnopravni solistički pijedestal.
    Krunoslav Babić, arhivska fotografija, foto: www.zgf.hr
    Nakon dviju praizvedbi slijedilo je pet Tarbukovih pjesama za sopran, marimbu i dvanaest gudača. Izvorni naslov tog ciklusa na stihove španjolskog pjesnika iz vremena baroka Luisa de Gongore glasi Medida del tiempo por diferentes relojes (Mjerenje vremena različitim satovima). Djelo je praizvedeno u Beču 1991. te je ponovljeno na 17. MBZ. Prema riječima skladatelja to pjesništvo „teškim metrom odmjerava čovjekovu prolaznost i blizinu smrti. Pjesnik kazuje kako vrijeme nećemo izmjeriti ni pješčanim satom, ni zvonom s crkvenog tornja, ni sunčanim satom; neće nam pomoći ni pjev pijetla, ni zvijezde. Vrijeme za nas ostaje nemjerljivim, neuhvatljivim. No, možda ipak glazba, najprolaznija i najneuhvatljivija od svih umjetnosti, može najbolje izmjeriti brzinu toka i kratkoću čovjekova života“. Impresivna glazba doista je to i dokazala, zahvaljujući odličnoj izvedbi u novom ruhu. Predstavili su je pouzdana sopranistica Lidija Horvat Dunjko (unatoč nešto preoštrim forte visinama), Igor Lešnik na marimbi i dvanaesteročlani Ansambl Fronesis na čelu s violinistom Sergejem Evseevim. Taj mladi „ansambl za novo, razumno doba“ utemeljio je prije dvije godine upravo Mladen Tarbuk te je ovaj put i sam autoritativno ravnao izvedbom.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 25. listopada 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike