Ozbiljno prikazanje monumentalna djela

Ciklus Sfumato Zbora HRT-a: Osorski rekvijem, Zbor i članovi Simfonijskog orkestra HRT–a, dir. Ivo Lipanović, solisti: Ivana Lazar, sopran, Martin Gojčeta Silić, mezzosopran, Dejan Maksimilijan Vrbančič, tenor, Luciano Batinić, bas, recitator: Joško Ševo, Bazilika Srca Isusova Zagreb, 30. listopada 2012.

  • foto: D. Njavro, www.hrt.hr

    Ciklus Sfumato Zbora HRT-a, sa znamenitim podnaslovom Duhovni zvuci, boje i oblici, za izvedbu Osorskog rekvijema Borisa Papandopula iz uobičajene dvorane Muzeja Mimara preselio je u Baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Nakon toliko godina jednog važnog ciklusa koji je predstavio zborska i zborsko-instrumentalna djela nesporne vrijednosti, od primjerice Schnittkeova Koncerta za zbor do promoviranja zborske hrvatske glazbene baštine, mora se priznati da boje i oblici nisu pratili takve zahvate. Nije to bila prva selidba izvedbi ciklusa Sfumato kada je riječ o posebnim projektima. Nakon nedavne iznenadne smrti sopranistice Nade Ruždjak, koncert je dodatno bio posvećen toj umjetnici.
    Ivana Lazar, foto: D. Njavro, www.hrt.hr Martina Gojčeta Silić, foto: D. Njavro, www.hrt.hr
    Vehementno dirigensko vodstvo Ive Lipanovića ipak je dalo maestralnom djelu konzistentnu sliku. Mnogi iz mlade generacije Papandopulov su Osorski rekvijem preslušali stojeći što je podsjetilo na prizore s punim pravom Milkom Trninom nagrađena projekta Pavla Mašića i Ante Knešaureka za izvedbu cijelog orguljskog opusa Johanna Sebastiana Bacha. Vokalni solisti bili su više no pouzdani, a Zbor HRT-a više nego solidan. Solisti su bili Ivana Lazar, Martina Gojčeta Silić, Dejan Maksimilijan Vrbanić i bas prelijepa autoritativna zapjeva Luciano Batinić. Recitatorska uloga Joška Ševe se uz mikrofon gubila pod crkvenim svodovima. Izgovor teksta postao je zamućen. Šteta, jer Papandopulov Osorski rekvijem donosi ljepotu stihova sv. Bernarda s početka 15. stoljeća, preko Slova meštra Polikarpa iz Ciprije sve do nepoznatih autora, zapisa s nadgrobnih spomenika ili pak stihova Marka Marulića

    Ifoto: D. Njavro, www.hrt.hrz predviđene Osorske trilogije na Glazbenim večerima, koje marom Danijela Marušića i nasljednika već deseteljećima opstoje u Osoru, gradiću na tankoj prevlaci s Cresa na Lošinj, Papandopulov je Rekvijem praizveden sedamdesetih godina. Nevjerojatna je zbirka srednjovjekovnih tekstova koju je preporučio povjesničar književnosti i pokojni akademik Nikica Kolumbić. Ona je bila nadahnuće Papandopulu koji je sve to jedinstveno objedinio i maštovito ukomponirao u neku svoju ekumensku crtu glazbenih sjećanja u suvremenom ruhu. U svom je specifičnom i prepoznatljivom rukopisu koristio različita duhovna glazbena naslijeđa kao i tuševe iskustava 20. stoljeća u instrumentalnome dijelu.
    Dejan Maksimilijan Vrbančič i Luciano Batinić, foto: D. Njavro, www.hrt.hr
    Kroz sav su taj konglomerat raznolikih i impresivnih glazbenih zbivanja vokalni solisti, Zbor HRT-a i dio Simfonijskog orkestra HRT-a te dirigent Ivo Lipanović prošli korektno i s maksimalnim angažmanom, premda bi vjerojatno koji pokus više donio još tzv. dodanu vrijednost ili razabranost. Ma što mogli zamjerati, i izboru i činu izvedbe pristupilo se ozbiljno, a to u doba svakovrsnih prodavača magle valja poštovati.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 2. studenoga 2012.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike