Ususret velikom jubileju

49. Glazbena tribina u Opatiji, 8. – 11. studenoga 2012.

  • Otvaranje 49. glazbene tribine u Opatiji, foto: Luigi, Opatija

    Nakon gotovo pet desetljeća tradicije Glazbene tribine Hrvatskog društva skladatelja logično se nametnulo pitanje ima li ona takva kakva jest opravdanje opstanka i kakva je njezina budućnost. To je bila tema Okruglog stola na kojem su sudjelovali predstavnici svih generacija od starosjedilaca poput skladatelja Ljube Kuntarića (1925), koji je sudjelovao na svim Tribinama od samoga početka , preko iskusnog muzikologa Nikše Gliga (1946) do najmlađih – studenata Muzičke akademije na kojima leži budućnost te tradicionalne manifestacije. Podsjetimo da je manifestacija utemeljena još u sklopu bivše države upravo u Opatiji 1963., da bi se nakon tri i pol desetljeća preselila u Pulu, iz koje se nakon deset godina ponovo vratila u Opatiju, u Hotel Imperijal, gdje je sve na dohvat ruke.

    Svi su se složili da bi ukidanje Glazbene tribine bilo opasno ne samo zbog predstojećeg jubileja, nego i zbog izostanka mogućnosti da mlade generacije već zarana dobiju važne informacije o recentnim dostignućima glazbenog stvaralaštva. Od svojega osnutka Trbina je prolazila kroz različite mijene, a u krizi je od raspada bivše države. Previše se improviziralo, a premalo vodilo računa o proširenju interesa izvan uskog strukovnog kruga, kao i o poticajnosti ozračja. Zašto primjerice na Tribinu u Opatiju ne dolaze barem đaci i profesori glazbenih škola iz same Opatije, gdje djeluju čak tri škole, ili iz Rijeke gdje ih ima šest!? Unatoč dobroj organizaciji (HDS i Cantus) Tribina se potrošila i treba joj vitalna injekcija. Ali, da taj brend treba nastaviti pod svaku cijenu pokazao je i program ovogodišnje Tribine koji je osmislio umjetnički voditelj Frano Đurović.

    Uvjetovan neizbježnom štednjom, taj program je bio nešto skromniji, bez velikih ansambala, uglavnom ipak kvalitetan, a donio je uz desetak praizvedbi još nešto nova. Naime, na samom početku oduševili su nas najmlađi glazbenici prvim predstavljanjem HR projekta junior. Najbolji učenici Glazbenih škola Pavla Markovca iz Zagreba i Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke s velikim su entuzijazmom, spretnošću i energijom sjajno izvodili djela hrvatskih skladatelja, dok je već poznati HR projekt studenata Muzičke akademije u Zagrebu pod vodstvom prof. Katarine Krpan ovaj put na samom kraju održao kraći Koncert iznenađenja, šaljivu skupnu improvizaciju dvanaest izvođača usmjeravanu rukom nekoliko iskusnih skladatelja (Đurović, Seletković, Juranić, Skender, Foretić).
    Tudor/Bratoš duo, 49. glazbena tribina u Opatiji, foto: Luigi, Opatija
    Svečano otvaranje bilo je u znaku prvog nastupa obnovljenog Komornog studija Zagrebačke filharmonije pod umjetničkim vodstvom koncertnog majstora Martina Draušnika. Uz već poznata djela Željka Brkanovića, Zlatka Tanodija, Srđana Dedića i Tomislava Uhlika ansambl je praizveo njemu posvećeno djelo skladano za ovu Tribinu simboličnog naslova Tuga je tuga Sanje Drakulić. Bila je to svečana prigoda i za dodjelu dvije nagrade HDS-a: Nagradu Boris Papandopulo primio je predsjednik HDS-a Zoran Juranić za Koncert za violu i orkestaru izvedbi Milana Čunka i Varaždinskog komornog orkestra, a Nagradu Josip Andreis dobila je urednica glazbenog programa Hrvatskog radija Iva Lovrec Štefanović za kultnu emisiju s trinaestgodišnjom tradicijom Putovi hrvatske glazbe.

    Briljantan nastup imao je Tudor/Batoš duo, koji čine dvojica izvrsnih mladih glazbenika iz Splita. Saksofonist Gordan Tudor i pijanist Ivan Batoš izvodili su djela Matthiasa Kranebittera (Beč), Ivane Kiš, Petra Bergama i Mirele Ivičević te praizveli dvije nove skladbe Hearing Voices samoga Gorana Tudora i još jednu novu inačicu skladbe 22 per 2 in 2 Dubravka Detonija u obradi Dragana Sremca. Jedan od koncerata bio je posvećen uspomeni na prerano preminulog skladatelja Marka Ruždjaka (1946-2012). Izbor iz njegova opusa predstavio je Cantus Ansambl, predvodnik i najaktivniji protagonist hrvatske novoglazbene scene, sada pod vodstvom novoga dirigenta Ivana Josipa Skendera, koji je naslijedio utemeljitelja ansambla Berislava Šipuša koji je vodio ansambl punih deset godina od 2001. do 2011, što nažalost više nije u mogućnosti nakon što je preuzeo odgovornu dužnost zamjenika ministrice kulture Republike Hrvatske. No njegova nazočnost bila je itekako dobrodošla kontrola u nastojanju očuvanja slavne tradicije.

    Dva koncerta elektroničke glazbe Sam svoj majstor predstavila su s jedne strane doajene Branimira Sakača (Svemirski pejsaž), Josipa Magdića (Aperion E) i Silvija Foretića / Janka Jezovšeka (Balkanal, narodni oratorij), a s druge strane mladu generaciju darovitih skladatelja proizašlih iz razreda uglednih profesora Muzičke akademije u Zagrebu Frane Paraća (Marko Slaviček, Antonio Babić, Frano Đurović), Željka Brkanovića (Tibor Szirovicza), Davorina Kempfa (Krešimir Seletković), Stanka Horvata (Vjekoslav Nježić) te izvrsnog Kolegija Osnove elektroničke glazbe Zlatka Tanodija (Slaviček, Babić), ali i jednog dvostrukog magistra Muzičke akademije Čajkovski u Kijevu i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (Boris Jakopović).
    Otvaranje 49. glazbene tribine u Opatiji, foto: Luigi, Opatija
    U kasnim noćnim satima održan je i jedan jazz koncert. Matmar trio u sastavu Mateo Martinović (Dubrovnik), glasovir, Tihomir Hojsak (Koprivnica), kontrabas, i Alan Polzer (Dubrovnik), bubnjevi, predstavio se „spojem jazza, klasike, folklora, popa, avangarde, minimalizma, suptilnog...“. Iskoračilo se time dakle i izvan Zagreba čemu treba dodati i predstavljanje Dana nove glazbe Split (voditelji Mirela Ivičević i Gordan Tudor), mladog festivala suvremene glazbe i trenutno jedine priredbe na području Dalmacije koja se već četiri godine bavi isključivo novoglazbenim stvaralaštvom.

    Bilo je govora i o Suvremenom glazbenom stvaralaštvu u Bosni i Hercegovini, a to je ozvučeno odličnim koncertom Sonemus – New generation (BiH). pod umjetničkim vodstvom Ališera Sijarića. Sonemus (lat. zazvučimo!) Samostalna Organizacija NovE Muzike Sarajevo (Society Of new Music Sarajevo) je osnovan 2001. s ciljem promoviranja, izvođenja i educiranja o suvremenoj umjetničkoj glazbi. U okrilju te organizacije djeluje istoimeni ansambl Sonemus, s velikom međunarodnom karijerom, a u Opatiji se predstavio izborom reprezentativnih skladbi pretežno sarajevskih autora (Đorđe Jovančić, Igor Karača, Ališer Sijarić i Dino Rešidbegović), ali i drugih poput Josipa Magdića, koji je više od dva desetljeća proveo u Sarajevu, Ianisa Xenakisa, Eliota Cartera i Pierrea Bouleza.

    Iako je u povijesti Glazbene tribine bilo uglavnom neuspješnih pokušaja njezina proširenja na međunarodnu razinu, ovakvi projekti poput Sonemusa, još su jedan dobar pokazatelj opravdanosti opstanka Tribine pod uvjetom da se ona osvježi, među ostalim i proširenjem partnerstva (turizam), ali prvenstveno kvalitetom programa, koji će moći privući i publiku izvan uskog okvira članova Hrvatskog društva skladatelja. No može se postaviti pitanje, treba li nam još jedan međunarodni glazbeni skup uz renomirani Muzički biennale Zagreb čije je 27. izdanje koje će se održati u travnju iduće godine premijerno predstavljeno na ovogodišnjoj 49. Glazbenoj tribini u Opatiji.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 13. studenoga 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike