Sjaj istinske zvijezde

Ciklus Lisinski subotom: Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, dir. Ivan Repušić, solisti: Ljudmila Monastirska, sopran, Marko Mimica, bas-bariton, Ilijana Korać, sopran, KD Vatroslav Lisinski, 3. studenoga 2012.

  • Ljudmila Monastirska, foto: lisinski.hrRaskošno izdanje drugog ovosezonskog koncerta iz ciklusa Lisinski subotom bilo je satkano od sjajne atmosfere u publici koja je gotovo ispunila Veliku dvoranu i izvrsnih interpretacija svih protagonista na pozornici. Koncert koji je bio svojevrsna vatrogasna mjera nakon otkazivanja gostovanja britanskog violinista Nigela Kennedyja prometnuo se u pun pogodak organizatora dostojan najvećih koncertnih pozornica. Uz odlično pripremljen Simfonijski orkestar HRT-a pod lakom i istovremeno energičnom gestom maestra Ivana Repušića nastupila je ukrajinska sopranistica Ljudmila Monastirska, pjevačka zvijezda u strelovitu usponu koja je u Zagreb stigla upravo na Repušićevu preporuku. Repušić ju je čuo i upoznao u berlinskoj Deutsche Oper, čiji su oboje članobi. Hvale vrijedan potez bio je i anganžman odličnog hrvatskog bas-baritona Marka Mimice kao posebnog gosta. Mimica je odnedavno također član te ugledne oprene kuće.

    O trenutnom statusu Ljudmile Monastirske u opernom svijetu dovoljno je reći to da je ove godine milanska i njujorška Aida. U Scali je naslovnu ulogu u toj popularnoj Verdijevoj operi pjevala krajem prošle zime, a početak ove dočekat će na pozornici Metropolitana. U produkciji te opere u New Yorku moći ćemo je vidjeti i u Lisinskom, u izravnom prijenosu iz Meta 15. prosinca. Monastirsku je kao Aidu milanska Scala već rezervirala i za sljedeću godinu, u kojoj se slavi 200. godišnjica Verdijeva rođenja. Pozornost međunarodne javnosti privukla je 2009. godine uskakanjem u posljednji trenutak u glavnu ulogu na velikoj pozornici. Bilo je to upravo u Berlinu, u Deutsche Oper, gdje je debitirala u naslovnoj ulozi Puccinijeve Tosce. Sličan slučaj dogodio se proljetos i u Londonu, gdje je u ulogu Aide također uskočila u posljednji trenutak, a uz već planirani debi u glavnoj ženskoj ulozi Verdijeve opere Macbeth.
    Ivan Repušić, Ilijana Korać, Ljudmila Monastirska, Marko Mimica i Simfonijski orkestar HRT-a
    Pregled njezinih interpretativnih mogućnosti kojima je poharala koncertne pozornice i osvojila kritiku čuli smo u programu sastavljenom u prvom dijelu upravo od ulomaka iz spomenutih Verdijevih opera te stilski šarolikijem repertoaru u drugom, sačinjenom od arija iz opera Čajkovskog, Puccinija i Ponchiellija. Odlično otvaranje koncertne večeri najavila je skladna i dinamična izvedba orkestralne uvertire Verdijeva Nabucca na samom početku, nakon koje je uslijedio pjevački vatromet Ljudmile Monastirske, koji se ispreplitao sa dojmljivim i sigurnim izlascima Marka Mimice na pozornicu.

    Glas Ljudmile Monastirske nesvakidašnje je moćan, pun volumena, a istovremeno lakoćom ispunjava sve inotnacijske i tehničke zahtjeve. Predispozicije su to, koje su uz njezino suvereno vladanje na sceni, odmah osvojile sve u publici i povukle Simfonijski orkestar HRT-a na čelu s Repušićem prema višoj interpretativnoj razini. Niz solista iz redova Orkestra iskazao je vrhunsku pripremljenost, a dokaz tome bilo je i oduševljenje Monastirske, koja nije skrivala zadovoljstvo svojom orkestralnom pratnjom. Prvi dio koncerta zaključen je ulomcima iz Aide i Lady Macbeth, u kojem se sigurnim i ujednačenim kratkim nastupom vrlo dobro predstavila i mlada sopranistica Ilijana Korać.
    Marko Mimica, foto: lisinski.hr
    U drugom dijelu Monastirska je briljirala pri izvedbama Arije Lize iz opere Pikova dama Čajkovskog, Arije Gioconde iz istoimene Ponchiellijeve opere i na kraju arije iz Puccinijeve Tosce te pokazala svu širinu svog repertoara i pjevačko-scensko umijeće zbog kojeg je s pravom danas jedan od hitova najvećih opernih pozornica. Na tom tragu svakako sigurno i odmjereno plovi i bas-bariton Marko Mimica, koji je također oduševio u Verdijevoj ariji Silve iz opere Ernani svojim tonski dominantnim nastupom. Odličnu atmosferu u Dvorani Lisinski bilo je moguće osjetiti u gledalištu ali i na pozornici, čemu svjedoče i tri dodatka, pa još jednom valja uputiti čestitke svim solistima, maestru Repušiću i Simfonijskom orkestru HRT-a na istinskom glazbenom doživljaju.

    © Zvonimir Bajević, KLASIKA.hr, 5. studenoga 2012.

Piše:

Zvonimir
Bajević

kritike