Uspon osječkog ansambla

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Ivan pl. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski, dir. Mladen Tutavac, red. Nina Kleflin

  • Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Ivan pl. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski, dir. Mladen Tutavac, red. Nina Kleflin

    Osam godina nakon zadnje premijerne postave u osječkom HNK-u uprizorena je 23. studenog 2012. opera Ivana pl. Zajca Nikola Šubić Zrinjski. Operna premijera željno je iščekivana nakon dva mjeseca od početka kazališne sezone. Domaći ansambl popunjen je gostima koji su uvelike pridonijeli uspjehu premijere. Dirigent Mladen Tutavac od početka je izborom nešto bržih tempa i naglaskom na karakter i savršenu artikulaciju instrumentalnih grupa, postigao reljefnost i protočnost dramske radnje skrivenu u lajtmostivskoj tematici orkestra. Nije bilo mjesta za veće zastoje između kadencirajućih završetaka numera, tako da je i dramska radnja dobila na dinamizmu. Redateljica Nina Kleflin doslovce je oživjela osam slika skladateljski uvjetovanih zatvorenih brojeva u dinamične i uzbudljive prizore ljudskih sudbina. Ustrajala je na profiliranju opernih likova bez (uobičajene) patetike, koji su u stanju razvijati duboke emocionalne odnose, bliske običnom puku. Sjajna režija pretvorila je ovu povijesnu dramu u suvremeno uprizorenu modernu priču. Odlična sprega dirigentske i režijske intervencije u strukturu drame dovela je do konačnog efekta: publika je mogla neopterećeno pratiti zanimljivu i uzbudljivu priču iz nacionalne prošlosti, protkanu osobnim sudbinama glavnih likova. Takav je rezultat zaista hvale vrijedan s obzirom na strukturu opere zatvorenih numera u kojoj bismo očekivali statičnost i zastoje u radnji.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Ivan pl. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski, dir. Mladen Tutavac, red. Nina Kleflin
    Razigranom scenografijom, posebice u slici Jelenina sna, kao i u Finalu opere, Osman Arslanagić je inventivno osuvremenio povijesni okvir opere. Decentna, s puno ugrađenog profesionalizma u stilskim detaljima, scenografija je poput nevidljivih kotača nosila operu iz slike u sliku naglašavajući dramu u prvom planu. Arslanagić je planski otvorio scenu mogućnostima izvođenja opere i izvan Osijeka, u sredinama koje rijetko imaju priliku ugostiti operni ansambl. Izvrsna koreografija Dinka Bogdanića prenijela je raskoš turskog harema uključivši spretno i velik dio zboristica u plesnu skupinu. U 7. slici Jelenina sna koreografski višeslojno osmišljenoj, baletni par Mateja Božić i Vuk Ognjenović izveli su dojmljivu plesnu točku, kao i ostatak plesne skupine HNK uz sudjelovanje dijela zboristica. Kostimografija, sjajan rad Amele Vilić (koja više nije među nama) posuđeni su iz Narodnog pozorišta u Sarajevu i preuređeni za osječku predstavu. Oblikovatelj svjetla Aleksandar Mondecar aktivirao je svjetlosnim efektima dramska ubrzanja te posebno istaknuo raskošne kostime.

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Ivan pl. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski, dir. Mladen Tutavac, red. Nina KleflinOperu su pjevački nosili gosti Valentina Fijačko u ulozi Jelene i Domagoj Dorotić kao Juranić. Izrazito glasovno skladan par, Fijačko i Dorotić u potpunosti su uživljeno tumačili uloge, bez opterećenosti vokalnom tehnikom. Lakoća i temperamentnost izvedbe u to dvoje pjevača plijenili su pozornost publike. Od Jelenine balade u 2. slici, preko uspavanke i scene umiranja u 7. slici Valentina Fijačko ostvarila je psihološki razvoj lika Jelene i njezina odrastanja. Cijelu je ulogu iznijela intonacijski čistih zapjeva, ujednačenih registara, frazirajući bez zamjerke uz savršeno razumljiv izgovor i u najzahtijevnijim dijelovima partiture. Dorotić je uvjerljivo i proživljeno tumačio Juranića – u arijama dominirajući toplinom tenorske boje, u duetima i ostalim ansamblima ugrađujući osobnost. U sceni prosidbe precizno je stilski oblikovao fraze, a muzikalnošću i neposrednošću do kraja je opere plijenio pozornost.

    Dali Mor je pjevački korektno tumačio ulogu Nikole Šubića Zrinjskog, a zablistao je pjevajući zakletvu u 3. slici i romansu u 5. slici. Glumačku pak uvjerljivost umanjila je neprilagođena šminka koja je ipak trebala dobno izbalansirati likove opere. Katalin Brunjai-Hihlik u ulozi Eve otpjevala je uredno svoju ulogu. Mjestimice prevelik vibrato, posebno u forte ulomcima nepotrebno je opteretio solo nastupe te pridonio neujednačenosti sopranskog registra. Sulejmana Velikog odlično je tumačio Saša Čano, pjevački i glumački izvrsno izbalansirano. Režijski osmišljen prisan odnos sultana i liječnika Levija (Robert Adamček) oba su pjevača uspješno i vjerno tumačila, otvorenih emocija. Istaknuli su se i ostali solisti Damir Fatović u ulozi Mehmeda Sokolovića, Damir Baković tumačeći Gašpara Alapića i Timoleona, Nenad Tudaković kao Vuk Paprutović, te Josip Slam kao Ali Portuk i Tomislav Binder u ulozi Ibrahim Begler Bega.

    Iznenađenje premijerne večeri svakako je priredio muški zbor – u cijelosti izvrsno iznijevši zahtjevnu zborsku dionicu. Odlučno u karakternim dijelovima, profinjeno u melodioznim, a ritmički, intonacijski i dikcijski precizno u komentarima radnje. Muški je zbor pokazao pravu autentičnost i do sada najbolji nastup te se probio do nostelja glazbene i dramske radnje, uz bok solistima. Ženski je zbor nešto slabije reagirao na dirigentove poticaje, posebno u 2. činu, dok je u Plesu vila pokazao bolju dikciju i muzikalnost. Velik je napredak ostvario u scenskom pokretu i uvjerljivim slikama harema i plesa vila. Kvaliteti izvedbe i cjelokupnom dojmu premijere, s obzirom na značajnu ulogu zbora u ovoj operi, pridonijela je i zborovotkinja Ljubica Vuletić.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Ivan pl. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski, dir. Mladen Tutavac, red. Nina Kleflin
    Posebno raduje činjenica da je orkestar osječkog HNK svakim nastupom sve bolji. Doslovce bi se mogli mjeriti kvalitativni skokovi po dionicama u odnosu na stanje još prije nešto više od dvije godine. Ovoga puta orkestar je bio u potpunosti ujednačenih registara, uvjerljiv u iznošenju tematskog materijala, lijepog i toplog tona posebice u gudačima i drvenim puhaćim instrumentima. Solo nastupi po dionicama su izvlačili i otkrivali izvrsne soliste. Ipak je najveće zadovoljstvo bilo slušati konačno intonacijski čiste, ritmički i metrički precizne nastupe limene sekcije, kao bitnog elementa orkestralnog dijela partiture. Orkestar je odlučnim tempima diktirao dramski tijek, nosio pjevače, odlično surađivao s dirigentom, a u lajtmotivskim dijelovima i glazbenim dijalozima sa solistima nametnuo se kao i nositelj dramske radnje.

    U cijelosti uspjela operna premijera Nikole Šubića Zrinjskog oživjela je nacionalnu prošlost, ali i u žarište zanimanja publike stavila preispitivanje sadašnjosti.

    © Sunčana Bašić, KLASIKA.hr, 26. studenoga 2012.

Piše:

Sunčana
Bašić

kritike