Zbog njega je Bach pješačio

Integralna izvedba skladbi za orgulje Dietericha Buxtehudea: Lübeck 1667, Ante Knešaurek i Pavao Mašić, orgulje, Bazilika Srca Isusova, Zagreb, 16. prosinca 2012.

  • PAvao MAšić, arhivska fotografija, pavaomasic.weebly.com

    Preludij i fuga u C-duru
    u izvedbi Ante Knešaureka otvorili su treći orguljaški koncert nedjeljom u Bazilici Srca Isusova u ciklusu posvećenom opusu njemačko-danskog orguljaša i skladatelja Dietericha Buxtehudea. Ante Knešaurek i Pavao Mašić, orguljaši bazilike Srca Isusova, odnosno crkve sv. Marka – a k tome valja dodati skladanje, čembalo, pedagošku djelatnost – ustrajno nastavljaju svoj veliki pothvat. Protekle dvije sezone je to na istim je orguljama izveden cjelokupan orguljaški opus Johanna Sebastiana Bacha. Nije tada trebalo puno propagande da bi crkva uvijek bila puna slušatelja uključujući i one koji su prostajali cijele koncerte. Pothvat dvojice orguljaša, mjerljiv s ponajboljima u svijetu, prepoznala je i struka zasluženo im dodjeljujući nagradu Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Nagrada Grada Zagreba ih je mimoišla, ali vremena još ima. Dakako za orguljaške kapacitete, zanimanje i posvećenost dvojice umjetnika, Bachov opus je bio tek velebni početak. U novoj sezoni Ante Knešaurek i Pavao Mašić nastavljaju s novim orguljaškim opusom, onim Dietericha Buxtehudea, a u sustavnom, višegodišnjem planu su i još i sabrana djela nekih važnih skladatelja iz obilne literature nastale za kraljicu instrumenata.

    Valja primijetiti da za Buxtehudea vlada nešto manje zanimanje negoli za Bacha. Napokon, valja priznati i da su djela Dietericha Buxtehudea izvan uskostručnih krugova daleko manje poznata. No odluka da se prisustvuje koncertu isplati se jer omogućuje upoznavanje opusa iznimnog skladatelja, vrlo cijenjenog u svoje vrijeme, krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Napokon, postaje i jasnija slika zašto je s koljena na koljeno prelazila i zapisana priča da je Johann Sebastian Bach na Buxtehudeove koncerte pješačio nekoliko desetina kilometara.
    Ante Knešaurek, arhivska fotografija
    Treći koncert donio je dio njegova opusa nastalog u hanseatskoj prijestolnici slobodnog kraljevskog grada Lübecka gdje je desetljećima bio glavni orguljaš u tamošnjoj Marienkirche koja je posjedovala čak dva instrumenta. Svaki je na svoj način utjecao na karakter djela. Jedan, manji uglavnom služeći pri bogoslužju, a drugi neovisno na popodnevnim ili večernjim koncertima otvorenim za dobronamjernike kojih nije manjkalo. U nekim se skladbama tako primjerice koriste samo manuali dok druge osamostaljuju basovsku dionicu u pedalina. Suptilna i kompetentna izvedba orguljaša je obogaćujući slušatelje otvarala zanimljiv, raznovrstan i bogat skladateljski svijet.

    Među opsežnije Preludije i Toccate s fugama gušćeg sloga smjestile su se i izvedbe korala i canzonetta s osjetnim talijanskim utjecajima. Danas se o izvornom zvuku orgulja iz Marienkirche jedva nešto zna jer su oba instrumenta stradala u savezničkom bombardiranju dva i pol stoljeća kasnije. U tim su okolnostima Knešaurek i Mašić ipak golemom erudicijom i posvećenosti otkrivali slojeve kompleksnih Buxtehudeovih djela što je zacijelo i pozivnica na sljedeći, proljetni koncert u ožujku.

    © Maja Stanetti. KLASIKA.hr, 18. prosinca 2012.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike