Nakon pola stoljeća čekanja

Hrvatsko narodno kazalište Split: Umjetnička akademija, Splitu, Ivo Tijardović, Dioklecijan, dir Hari Zlodre, red. Goran Golovbko

  • Umjetnička akademija u Splitu, Ivo Tijardović, Dioklecijan, dir Hari Zlodre, red. Goran Golovbko

    Punih 48 godina trebalo je čekati na prvu izvedbu Dioklecijana Ive Tijardovića, a dočekali smo je zahvaljujući hvalevrijednom ambicioznom podvigu studenata Umjetničke akademije u Splitu u povodu petnaeste obljetnice njezina utemeljenja. Lijepo je i pohvalno što su studenti i njihovi profesori posegnuli za vrlo vrijednim djelom splitskog skladatelja koji nam se otkrio na sasvim drugačiji način. Naime, u Dioklecijanu nema ni traga popularnom operetnom izričaju po kojima javnost, pa i ona glazbena, poznaje Tijardovića. Dioklecijana krasi suvremeni glazbeni jezik kojim tvorac progovara kao predstavnik svoga vremena, a smatrao ga je svojim najboljim djelom. Opera je u cijelosti djelo splitskih autora, a njezin libreto djelo je Branka Radice, uglednog splitskog intelektualca, oca akademika Rubena Radice i zeta Josipa Hatzea.
    Umjetnička akademija u Splitu, Ivo Tijardović, Dioklecijan, dir Hari Zlodre, red. Goran Golovbko
    Redatelj Goran Golovko ostvario je sugestivno srastanje tradicije i suvremenog. Svaki je lik predstavio pjevačem i glumcem koji su naizmjenično bili jedan drugome sjena – zamisao vrlo dosjetljiva, izričajno i scenski zanimljiva i dinamična, a i pedagoški vrijedna. Ipak, zamka koja se takvom koncepcijom nije mogla izbjeći je onemogućenost protoka, a time i razvojne niti same glazbe u govornim dijelovima tijekom kojih je tonska građa šutjela.

    Dirigent Hari Zlodre zaslužan je za kvalitetan zvuk i dobru usklađenost izvođača. Pjevači su se uistinu iskazali – odlični su bili Marijo Krnić kao Dioklecijan i Antonija Teskera kao Valerija, vrlo uspješni Barbara Sumić, Bjanka Ivas Mamić, Joško Tranfić, Milica Raičević, Vera Obukhova, Ida Bilić, Žan Morović te kao gost Vladimir Garić, a manje dojmljiva Tea Prvinić. Nastup zbora Umjetničke akademije kojeg je uzorno pripremio Vlado Sunko bio bi izražajniji i podatniji da su pjevači stajali, a ne sjedili. Studentski orkestar pojačan sviračima splitske Opere bio je vrlo dobar.
    Umjetnička akademija u Splitu, Ivo Tijardović, Dioklecijan, dir Hari Zlodre, red. Goran Golovbko
    Glumci su u visokoj mjeri ostvarili uloge kipova koji se kreću i govore, a iskazali su i naglašen dar emotivnog izričaja protkanog humorom. Jednostavna i dramskom tijeku podatna pozornica Ivane Poljak te mladenački i sadržajno utemeljeni bijeli kostimi Maria Leke, darovali su djelu prozračnost i vedrinu. Puno splitsko kazalište iskrenim je pljeskom slavilo studente Akademije i njihove mentore. Za nadati se je da, premda tijekom prosinca nema najave daljih izvedbi, prva izvedba Dioklecijana neće biti i jedina.

    © Tatjana Alajbeg, KLASIKA.hr, 8. prosinca 2012.

kritike