Dvije Martine

Ciklus Molto cantabile: Hommage à Sena Jurinac, Martina Zadro, sopran, Martina Filjak, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 12. siječnja 2013.

  • Martina Filjak i Martina Zadro, foto: © Mirko Cvjetko

    Treći koncert vrlo zanimljiva ciklusa Molto cantabile Koncertne direkcije Zagreb ispunio je HGZ do posljednjeg mjesta. Prepuna dvorana kultnog zagrebačkog hrama glazbe bila je dobar uvod u stvaranje posebnog ugođaja koji su nam priuštile dvije Martine, vokalna Zadro i instrumentalna Filjak. Valja odmah na početku reći da su obje mlade uspješne umjetnice predstavnice suvremenog glazbenog senzibiliteta, vrhunske profesionalke s potpunom kontrolom nad vlastitim glazbenim predanjem. Sve je bespogovorno bilo na svome mjestu i u tom smislu nema primjedbi. No kako je riječ o vrlo serioznim umjetnicama iznenadilo me što se nisu zadržale na vokalnoj lirici koja se izvodi uz pratnju glasovira nego su za drugi dio programa odabrale dva veća operna prizora koja se izvode uz orkestar.

    Protivnica sam izvođenja opernih arija uz klavir – to može biti na učeničkim produkcijama, ali ne i na profesionalnim koncertima. A ako se već i posegne za njima, odabir treba biti vrlo pažljiv, usmjeren prema djelima majstora ranijih stoljeća a nikako ne prema onima zrele romantike. U tom je smislu prvi dio koncerta u kojemu su umjetnice odabrale dva opusa Roberta Schumanna: Tri romance za klavir, op. 28 i vokalni ciklus Ljubav i život žene (Frauenliebe und leben), op.42. na stihove Adelberta von Chamissoa bio puno uspješniji. Razvidno je da Martina Filjak potpuno vlada Schumannovim glazbenim slogom kao što je i Martina Zadro bogato razradila svoj vokalni izričaj. I šteta da i drugi dio koncerta nije bio koncipiran u tom smislu. Možda je čak i cijeli koncert mogao biti posvećen Schumannu. Ne vjerujem da bi bilo nezanimljivo čuti primjerice njegove Pjesme kraljice Marije Stuart, nastale u drugoj skladateljevoj životnoj fazi.
    Martina Zadro, foto: © Mirko Cvjetko
    I dok su se mlade umjetnice vrlo suvereno nosile s opusom Roberta Schumanna i postigle u njemu rijetko lijepe interpretativne trenutke, nisu se tako suvereno dojmile u drugom dijelu koncerta. Verdijeve dvije Desdemonine arije Pjesma o vrbi i Ave Maria iz Otella protjecale su u mjestimice prebrzim tempima, dok je Tatjanin prizor s pismom iz Evgenija Onjegina upravo očajnički vapio za orkestrom, za brojnim nijansama između ustreptale čežnje prve ljubavi mlade djevojke i strepnje i straha dok pristupa za ono vrijeme vrlo hrabrome činu.

    Sudeći po toliko brojnoj publici kakva se baš ne sreće tako često na glazbenim priredbama, pogotovo onima toga žanra, dalo bi se zaključiti da zanimanje za Lied ipak postoji. Ne bi li to bio poticaj da se sljedećih godina krene u koncerte na kojima bi se sustavno izvodili cijeli vokalni ciklusi kao što je bio ovaj Schumannov? Dvije Martine uspješno su probile led. Slijedimo ih.

    Dodajmo da je koncert bio u sjećanje na legendarnu hrvatsko-austrijsku sopranisticu Senu Jurinac (1921-2011).

    © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 14. siječnja 2012.
    foto: © Mirko Cvjetko

Piše:

Marija
Barbieri

kritike