Na tragu novih upoznavanja

Ciklus Sfumato Zbora HRT-a: dir. Tonči Bilić, solisti: Ivana Garaj Korpar, sopran, Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, Ivo Gamulin Gianni, tenor, Luciano Batinić, bas, Muzej Mimara, 29. siječnja 2013.

  • Zbor HRT-a i Tonči Bilić, foto: HRT Press

    Jednostavno sročena i ne osobito dojmljiva repetitivna Aleluja Valentina Silvestrova na kraju posljednjeg koncerta iz ciklusa Sfumato Zbora HRT-a pod vodstvom šefa-dirigenta Tončija Bilića završila je još jedno upoznavanje zborske glazbe a cappella kakvim nas već više od desetljeća vrijedno obasipa ciklus. Programski koncept šefa-dirigenta na tragu novih upoznavanja izvedbom uživo očito ne može pogriješiti s liturgijskom glazbom iz zapadno-istočne ekumenske riznice. Bilić je još na čelu Zbora premda sada u dvostrukoj funkciji jer odnedavna je i intendant Hrvatskog narodnog kazališta u rodnom Splitu.

    U velikim izazovima zborske glazbe a cappella koje je ciklus Sfumato priuštio svojim vjernim slušateljima pojavio se i Valentin Silvestrov (rođen 1937). Porijeklom ukrajinski skladatelj u tijeku umjetničke karijere se nakon Kijeva opskrbio i školovanjima na zapadnoeuropskim glazbenim učilištima. Preporuku mu je dao i prešućivani Alfred Schnittke, sada jedan od troje planetarno znanih uz Edisona Denisova i Sofiju Gubajdulinu, onih nekih nepoćudnih skladatelja sačuvanih u ledovima staljinističkog režima. Mlađi bi to rekli nekih davnih i predavnih sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća.
    Zbor HRT-a i Tonči Bilić, foto: HRT Press
    Nekoliko godina stariji Schnittke u tadašnjem Sovjetskom Savezu nesebično je Valentina Silvestrova opisao kao najprivlačnijeg skladatelja svoje generacije. On je pak želio je biti pijanist. No putevi su ga vodili drukčije do skladateljstva, a u sklopu duhovne glazbe se znalački spretno ogledao kombinirajući tradiciju pravoslavne liturgije i nekog novog minimalizma sličnog onome na tragu Arve Pärta i Gyje Kanchelija (Gije Kančelija). Vrlo privlačno za široku publiku uz malo dima istočnjačke mistike i uz dobru klasičnu naobrazbu ne škodi, a ishod je vrlo dobar.

    Sve je to pokazao na svom koncertu i vrlo dobro pripremljen Zbor HRT-a. Osobito u dijelu Litanije, Četiri duhovne pjesme i ostalih liturgijskih napjeva. Lijepo ugođeni Zbor HRT-a pod lukovima prizemlja Muzeja Mimara uvjerljivo je donio izabrane skladbe. U izvedbi su sudjelovali i solisti Ivana Garaj Korpar, Martina Gojčeta Silić i Ivo Gamulin Gianni te među njima najistaknutiji Luciano Batinić.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 31. siječnja 2013.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike