Izbor djela za dobre izvođače

7. sezona ciklusa Cantus & Lisinski: Solo – Tutti, Cantus Ansambl, dir. Ivan Josip Skender, Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 11. veljače 2013.

  • Bank Harkay, rog, Mario Šincek, trombon, Vedran Kocelj, truba, foto: facebook.com

    Cantus Ansambl je u svoj posljednji program u ciklusu u maloj dvorani Lisinski krenuo s idejom da predstavi i svoje soliste, ponekad okupljene u komorne sastave, a jednako tako i cijeli ansambl pod dirigentskim vodstvom Ivana Josipa Skendera. Ideju je trebao naznačiti i naziv koncerta Solo – Tutti u ansamblu sastavljenom od uvijek potencijalnih solista. Koncert je otvorio Trio za trubu, rog i trombon Borisa Papandopula s kraja osamdesetih godina, djelo nastalo na poticaj istovjetnog splitskog trija kojeg je majstor tada čuo. U potrazi za izgubljenim skladbama zapis je pronašao muzikolog Davor Merkaš pa se ukazala prilika za ponovnu izvedbu. Živahni i zaigrani karakter tria za limene puhače s kontrapunktski razvedenom teksturom u okvirnim stavcima posvećeno je predstavio novi postav trija – trubač Vedran Kocelj, hornist Bank Harkay i trombonist Mario Šincek.

    Vrlo dobar finski pijanist Olli Mustonen nažalost se odao i skladateljskom poslu. Solo dio koncerta su tada predstavili pijanistica Srebrenka Poljak i oboist Branko Mihanović. Mustonenova sonata za klavir Jehkih livana nadahnuta je umjetnošću jednog od posljednjih i najcjenjenijih pjevača runa. Oslanjajući se i na tradiciju zapadnjačke umjetničke glazbe od Prokofjeva do Debussyja i mnogih drugih, Mustonen u pretpostavljenih pet dijelova pripovjedno vodi na neodređeno putovanje. Kao da je skladbu pisao za osobnu upotrebu. Kada o porijeklu Sonate ne bi znali ništa, bio bi to konglomerat zanimljivih glazbenih zamisli sumnjivih poveznica koje je Srebrenka Poljak nastojala uvjerljivo predočiti. Mustonen očito svoja nadahnuća starinski nalazi u literaturi.
    Ivan Josip Skender, foto: facebook.com
    I Sinuhe za obou solo po povijesnom romanu Sinuhe Egipćanin je iz literarnih izvora. Skladba sumnjive sadržajnosti, repetitivnih motiva s lažnom drugom oboom u visokim registrima je u svom dvogasju prije svega veliki izazov za izvođača. Njemu je potreban visoki stupanj sviračke vještine koju je demonstirao Branko Mihanović. Slijedile su i dvije od Četiri invencije za klavir i udaraljke francuskog skladatelja Michela Calsa. Uza pouzdan klavir Srebrenke Poljak jedna varijacija je za marimbu u dobrom i izazovnom suglasju boje zvuka dvaju glazbala, a u drugoj uz nježni klavir prevladavaju timpani Marka Mihajlovića. U preopširnom i stilski razvedenom programu bez jasne glazbene okosnice, osim one izvodilače, ishod je bio bolji u drugom djelu večeri. Puno maštovitiji u Dvostrukom koncertu u kombinaciji za solističke alt i bas flautu Danija Bošnjaka i rog Banka Harkaya uz deset instrumentalista i obogaćujuću elektroniku Belgijanca Luca Brewaeysa pod pažljivim vodstvom Ivana Josipa Skendera.

    I na kraju ono što se najviše očekivalo – praizvedba novog djela Krešimira Seletkovića. Opširna i virtuozna kadenca uvodi u trodijelno djelo jednostavno nazvano Koncert za violinu i komorni ansambl. U svojevrsnoj borbi s ansamblom koji kontrastira svojim odrješitim nastupom, solist, žustri Ivan Novinc, ima itekako posla u primjeni i istraživanju različitih tehnika. U komprimiranom izrazu Koncerta, kreirajući kontrastne ugođaje izrazitih i snažno obojenih poteza, Seletkovićev Koncert će zacijelo i dalje ostati izazov novim i novim interpretima.

    © Maja Stanetti. KLASIKA.hr, 13. veljače 2013.
    Dani Bošnjak, flauta, dirigent Ivan Josip Skender, Bank Harkay, rog, i Cantus Ansambl, foto: facebook.com

Piše:

Maja
Stanetti

kritike