Šarmantno između izvornika i obrada

Ciklus koncerata Iz dvorane ogledala KDZ: Lidija Ljubičić, flauta, Mirjana Krišković, harfa, Palača Dverce, 4. ožujka 2013.

  • Lidija Ljubičić i Mirjana Krišković, foto: www.kdz.hrPrvi ovosezonski pothvat novoga koncertnog ciklusa iz Dvorane ogledala Palače Dverce pokazao se dobrim u nizu nastupa – Zagrebačkog kvarteta, koji ga je otvorio, Lidije Horvat Dunjko u suradnji s harfisticom Marijom Mlinar, gitarista Tomislava Vukšića, sopranistice Josipe Lončar s gitaristom Frédéricom Bernardom, Laure Vadjon s dirigentom Lurenceom Cummingsom u čembalističkoj ulozi i napokon najnovijega, predzadnjeg u ciklusu – nastupa flautistice Lidije Ljubičić s harfisiticom Mirajnom Krišković. Za male, komorne koncerte provjerene i novostasale generacije u dvoranici za stotinjak slušatelja, takoreći za obitelj, prijatelje, kolege po struci i znatiželjnike – više no dovoljno.

    Ciklus je pokrenut u povodu stote obljetnice darovnice grofice Klotilde Buratti, rođene Vranyczany-Dobrinović, kojom je palača Dverce pripala gradu Zagrebu za „prosvjetne i humanitarne svrhe“. U novije ju je vrijeme za domjenke i reprezentaciju posvojila politička i ina elita te društvance pod njezinim skutima. Ovosezonski je ciklus koncerata Palaču Dverce, slično kao i palaču Gvozdanović, na mala, ali ne i zanemariva vrata, vratio prvotnoj grofičnoj namjeri i namjeni.

    Na svježem koncertu u pomalo suhoj i nagluhoj dvoranici mlade umjetnice – flautistica Lidija Ljubičić u suradnji s harfisticom Mirjanom Krišković – predstavile su program koji se razumljivo sastojao od izvornika i obrada u oskudici izvorne literature pisane za takav sastav. Obrade su zajedničkim, naizmjeničnim snagama, vješto sačinile. Na početku je bila obrada impresionističke slike En bateau (Na barci, nesmotreno prevedenoj kao Plovidba) Claudea Debussyja, skladbe iz Male suite za klavir četveroručno. U kombinaciji flaute i harfe skladba je na zanimljiv i privlačan način promijenila tonsku sliku.

    Slijedila su dva specifična pogleda na srednjovjekovnu glazbu iz pera Michaela Amorosija, američkog skladatelja talijanskih korjena, a potom i osebujna Saint-Saënsova Fantazija za violinu i harfu u kojoj flauta na blizak način zamjenjuje violinu. Nježne i jednostavne japanske narodne pjesme na neki ukrasni način licitarskih srca, odnosno pojednostavljenih predodžbi drukčije kulture, predstavila je izvedba Fantazije austrijskog skladatelja Josefa Molnara. Zanimljiv je bio i rijetki domaći prilog – arhaična, kvaziimpresionistička skladba Memento violončelista i malo znana skladatelja Zvonimira Markovića pisana upravo za takav sastav. U tonsko slikanje nadasve vještih sviračica, osobito lakopotezne flautistice Lidije Ljubičić meka tona, te vedra i suverena nastupa, upleo se sad već nezaobilazni tango. Ukratko privlačne glazbene slike južnoameričkih zadimiljenih kavana i noćnih klubova tridesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća – tango, kojim je na sve moguće mile i nemile načine Ástor Piazzolla osvojio svijet. Raznolik repertoar za flautu i harfu, koliko je to god moguće u suglasju izvornika i prikladnih obrada, Lidija Ljubičić i Mirjana Krišković su predstavile šarmantno i uvjerljivo.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 6. ožujka 2013.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike