Studiozna i nadahnuta izvedba

Crveni ciklus Zagrebačke filharmonije: Martina Filjak!, dir. Michael Schønwandt, solistica: Martina Filjak, klavir, KD Vatroslav Lisinski, 8. ožujka 2013.

  • Michael Schønwandt, foto: zgf.hr

    Zagrebačka filharmonija naslovila je program svog prvog proljetnog koncerta jednostavno Martina Filjak! S pravom, jer ime naše najuspješnije mlade umjetnice privlači pažnju publike diljem svijeta, pa je i Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski te večeri bila puna ljubitelja solistice, ali i ljepe romantične glazbe Nielsa Gadea, Edwarda Griega i Antonina Dvořáka koju je uvježbao gost–dirigent maestro Michael Schønwandt, dirigent zavidne međunarodne karijere, rođen u Kopenhagenu, a trenutno glavni gost-dirigent Državnog kazališta u Stuttgartu. S obzirom da Schønwandt uz opsežan simfonijski i operni repertoar pasionirano promiče i glazbu svoje domovine, bilo je zanimljivo već na samom početku koncerta čuti u njegovoj interpretaciji nama manje poznatu skladbu danskog skladatelja Nielsa Gadea (1817-1890) Sjećanja na Ossiana.

    Uvertira Sjećanja na Ossiana, op. 1, prvo je značajno djelo Nielsa Gadea. Posvećeno je mitskom germanskom pjesniku Ossianu, autoru ciklusa poema koje je u 18. stoljeću sakupio i objavio škotski pisac James Macpherson. Nadasve pažljiva i dotjerana izvedba Zagrebačke filharmonije pod vodstvom vrsna dirigenta, predstavila je to zahtjevno djelo u najboljem svjetlu te je bila dojmljiva i logična predigra popularnom Koncertu za glasovir i orkestar u a-molu, op. 16 Norvežanina Edwarda Griega (1843-1907), skladatelja istog skandinavskog podneblja.
    Martina Filjak, foto: zgf.hr
    Ponovni nastup Martine Filjak u tom omiljenom koncertu očekivao se s velikim zanimanjem i uzbuđenjem. Ovaj put njezina interpretacija bila je još zrelija i upečatljivija. Svoj temperament autoritativno je i uspješno uskladila s temperamentom dirigenta, koji je unatoč mjestimice prenaglašenoj forte- dinamici vrlo studiozno pratio umjetnicu, s nizom zanimljivih, obično skrivenih detalja.Umjetnica je publiku osvojila briljantnom tehnikom, energijom, sigurnošću i jasnom vizijom stilske uvjerljivosti. Naročito se dojmila virtuoznost zahtjevne kadence u prvome stavku, kao i temperamentna koračnica trećega stavka u norveškom stilu, a nadasve kontrastni lirski momenti, posebice u rapsodičnom Adagiu. Izvedba je ispraćena ovacijama, a u dodtaku smo čuli i jednu nježnu Romancu Roberta Schumanna.

    Na kraju programa izvedena je 8. simfonija u G-duru, op. 88. češkog skladatelja Antonina Dvořáka (1841-1904).To impresivno djelo, iako stoji u sjeni njegove popularne 9. simfonije Iz novoga svijeta pripada u vrhunce Dvořákova stvaralaštva. Zahvaljujući preciznoj, studioznoj i nadahnutoj izvedbi Zagrebačke filharmonije i maetsra Schønwandt, to impresivno djelo pružilo je mnogo razloga za zadovoljstvo, kako glazbenika, tako i publike. Mjestimice je doduše forte dinamika zvučala preoštro i grubo, no pažljiva razrada detalja u tumačenju pojedinih vrsnih solista poput flaute, oboe, prve violine ili odlične dionice violončela s nekoliko upečatljivih tema, pridonijeli su kvaliteti i osebujnosti interpretacije u cjelini

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 10. ožujka 2013.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...