Respektabilna izvedba grandiozna djela

Ciklus Lisinski subotom: Orkestar Nacionalne Akademije Santa Cecilija (Orchestra dell'Accademia Nazionale di Santa Cecilia), dir. Sir Antonio Pappano, KD Vatroslav Lisinski, 6. travnja 2013.

  • Orkestar Nacionalne Akademije Santa Cecilija / Orchestra dell Accademia Nazionale di Santa Cecilia

    Grandiozna i uživo relativno rijetko izvođena Šesta simfonija u a-molu Gustava Mahlera počinje dramatično. Zbog te dramatike kolokvijalno je i zovu Tragičnom premda to nije službeni naziv jer Mahler svojim simfonijama nije pridavao nikakva imena. Temu u a-molu iz prvoga stavka zovu još i Alminom temom prema skladateljevoj supruzi s kojom je u doba pisanja djela živio u idiličnim odnosima. Osim dva dodatka nakon ovacija – intermezza iz Puccinijeve Manon Lecaut i već neizbježne uvertire Verdijevoj Moći sudbine – Mahlerova je Simfonija, dakako zbog svoje opsežnosti i zasićene sadržajanosti, bila jedina na programu. U ciklusu Lisinski subotom gostovao je ugledni i jedini talijanski isključivo simfonijski orkestar – rimski Orkestar Nacionalne Akademije Santa Cecilija / Orchestra dell'Accademia Nazionale di Santa Cecilia.

    Zagrebačka se publika toga dana pravedno raspodijelila na dva glazbena, odnosno jedan glazbeni i jedan glazbeno-plesni događaj. S jedne strane otvaranje 27. muzičkog biennala u zagrebačkom HNK-u s baletom Šest antičkih epigrafa; U bijelome i crnome / Posvećenje proljeća na glazbu Debussyja i Stravinskog, a s druge gostovanje rimskog Orkestra u Lisinskom, koji je bio poput skloništa za one koji još imaju traume od sjećanja ili predrasude od, figurativno rečeno, bijenalskih lupanja po loncima te su došli čuti odličan rimski Orkestar s Mahlerom pod vodstvom njegova uglednog i znalački autoritativnog šefa-dirigenta Antonia Pappana. Pappano je rođen u Londonu u talijanskoj obitelji, a zbog glazbenih je zasluga za britansko Carstvo zaslužio i titulu Sir, što ponosno ističe. Oba su se događaja nekim slučajem oslonila na glazbeno stvaralaštvo u prvih dvadesetak godina 20. stoljeća. Pokazala su njegovu raznolikost i prije turbulentnih glazbenih vremena novih promišljanja ili onoga što se rado naziva novom glazbom, ponekad čak pisanom i velikim početnim slovom. No to nije puno pomoglo da zadobije krug poklonika dalje od stručnih i vrlo upućenih krugova.
    Antonio Pappano, foto: © Silvia Lelli / Salzburger Festspiele
    Na početku se u Lisinskom nije činilo da će biti riječ o pravoj glazbenoj poslastici. Dirigent Pappano odveć je silovito i ne potpuno promišljeno krenuo u izvedbu Mahlerove Simfonije. Ideja o cjelini nije se činila potpuno jasnom. Oznaka prvoga stavka navodi – Allegro energico, ali navodi i ma non troppo. Dakako, uz njemačke prijevode oznaka. Ovo, ma non troppo (ne pretjerano) u nekoj je želji za efektom i promocijom, svojom upornom i nametljivom glasnoćom, kada se pomalo gubila i kakvoća zvučanja izvrsnih svirača Santa Cecilie, ostalo zanemareno. I Scherzo s vrlo složenim Triom kao da je ostao u traženjima prave mjere. Smirenje i kompletnost pokazao je tek titravi i lomljivi Andante moderato. Tada je kvaliteta srčanog orkestra izrazito lijepe boje i sklada gudača u finom ravnovjesju s puhačima došla do blistava ispunjenja. Baš kao i u žustrom Finalu. Kada se sažme, bila je to nadasve respektabilna živa izvedba Mahlerove Šeste simfonije, izvedba koja je opravdano zaslužila veliki bravo brojnih slušatelja.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 8. travnja 2013.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...