Harmonikom u svijet umjetničke glazbe

AccoDuo, Dvorana Galženica POU Velika Gorica, 26. ožujka 2013.

  • AccoDuo, foto: www.accoduo.com

    Ponekad manje sredine čiji kulturni život ne funkcionira na jednaki način poput zagrebačkoga moraju imati nekoga da taj život pokrene. U Velikoj Gorici jedan je od glavnih spiritusa movensa Pučko otvoreno učilište, bez čijih bi se ciklusa koncerata koji se redovito održavaju u Dvorani Galženica velikogorička koncertna ponuda stanjila na minimum. Naravno, osim pokretača, takvi koncerti moraju imati i kvalitetne izvođače, a i znatiželjnu publiku koju treba naviknuti da se u njihovoj sredini doista nešto zbiva i da za uživanje u umjetnosti i kulturi ne moraju baš uvijek putovati u Zagreb. Velika Gorica ima takvu publiku, a ima i izvođače koji su ili njezini građani, ili nesebično dolaze iz Zagreba da bi tom malom gradu s dušom, koji se zapravo nalazi u zagrebačkom predgrađu, poklonili sve što znaju i umiju.

    Takav je harmonikaški AccoDuo, koji sačinjavaju Ivana Levak-Vaupotić i njezin suprug Miran Vaupotić. Dvoje vrsnih glazbenika našlo je u svom instrumentu, harmonici, umjetničku poveznicu koju su, nakon brojnih koncerata u zemlji i inozemstvu, odlučili podijeliti u mnogo skromnijoj sredini s mnogo skromnijom publikom. Njihov je koncert, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta, održan 26. ožujka 2013. u Dvorani Galženica. Koncert je započet Hrvatskom suitom ruskog skladatelja Jevgenija Derbenka, djelom posvećenim upravo AccoDuu, a koji su Vaupotići svojedobno i praizveli. Djelo je odlično odabrano za početak, jer uvodni je stavak (Con moto) upravo uvertira koja polagano i jasno otvara vrata jednog svijeta koji publici nije uvijek sasvim blizak. To je svijet klasične glazbe skladane za harmoniku, instrument koji prije svega slovi kao narodnjački i zabavnjački a tek zatim kao umjetnički. Jevgenij Derbenko poigrao se u svojoj suiti hrvatskim narodnim napjevima, što je, u tri stavka zagrijalo publiku najavljujući ono što slijedi.

    A to je, najprije, bio slavni Air iz Treće orkestralne suite u D-duru Johanna Sebastiana, koji je publiku definitivno uveo u svijet umjetničke glazbe. A zatim je dvoje harmonikaša doslovno pograbilo slušatelje i uguralo ih, sasvim nespremne, u Bajku revizora Alfreda Schnittkea. Skladba koja je u početku nastrojena izrazito suvremeno iz te suvremenosti izlazi na potpuno neočekivan način: kratkim citatom Beethovenove Devete simfonije, iza kojega slijede stavci gdje igra, ali doslovna, uz dječju pjesmu postaje valcer, pa zaigranost, pa duhovito škakljanje slušatelja, koji možda i nisu baš sasvim shvatili što im se to dogodilo. Iako su skrivali osmijeh, Ivana i Miran Vaupotić dobro su se zabavili svirajući to djelo. Uostalom, njime su doslovno uzdrmali i prodrmali sve koji su ih došli slušati u Dvoranu Galženica.

    Kada se slijedi ovaj niz, već je tu jasno da je program koncerta bio pozorno osmišljen tako da je prilagođen publici, ali da istovremeno pokaže iznimno izvođačke sposobnosti AccoDua. Nakon opsežnijih djela Debrenka i Schnittkea uslijedila je izvedba kraćih komada koji su se nizali po svojoj unutarnjoj logici, a to je, u većini slučajeva, bila logika kontrasta. Nakon zanimljive i izrazito duhovite izvedbe Schnittkeove Bajke revizora široka i rapsodična Romansa Francka Angelisa smirila je duhove. U sličnom je stilu Romanse, a možda još šira i romantičnija, ali i bliža izvođačima bila ukrajinska narodna pjesma Črnobrivci (V. Virmenič). Između Romanse i Črnobrivca izveden je Violentango Ástora Piazzolle, koji je ponovno lagano podigao atmosferu na sličan način na koji će to, možda još žešće, AccoDuo učiniti s Dva plesa iz Istre Ive Lhotka-Kalinskog. Uslijedila je izvedba Fantazije na temu „Torna a Surriento“ Viktora Podgornog, pa uvijek prekrasni Adios Nonino Ástora Piazzolle i, naposljetku, izrazito efektna Samba-Carneval Viktora Novikova. Zaigrani izvođači dodali su razgaljenoj publici i jednu od verzija pjesme Bésame mucho, čime su potpuno začarali svoje slušatelje: tiho mrmljanje melodije pronijelo se kroz cijelu dvoranu učinivši ovaj koncert ugodnim doživljajem u jednu nesvakidašnju proljetnu večer ispunjenu snijegom, pozitivnom energijom i dobrom glazbom.

    © Irena Paulus, KLASIKA.hr, 30. ožujka 2013.

Piše:

Irena
Paulus

kritike