Zvukovna raskoš

Ciklus Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici: Večer Sergeja Rahmanjinova, Julia Gubajdullina, klavir Tamara Franetović Felbinger, sopran, Krešimir Lazar, violončelo, Hrvatski glazbeni zavod, 10. svibnja 2013.

  • Julia Gubajdullina, arhivska fotografija

    Sto i četrdeseta godišnjica rođenja i sedamdeseta obljetnica smrti velikog ruskog skladatelja, pijanista i dirigenta Sergeja Vasiljeviča Rahmanjinova (1873-1943) potaknula je rusku pijanisticu Juliu Gubajdullinu, višu umjetničku suradnicu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, da priredi zanimljivu koncertnu večer u suradnji sa sopranisticom Tamarom Franetović Felbinger i violončelistom Krešimirom Lazarom. Rođena u Kišnjevu u Moldaviji Julia Gubajdullina je nakon studija klavira i diplome u rodnom gradu završila i poslijediplomski studij na uglednom Moskovskom državnom konzervatoriju Čajkovski te krenula putem uspješne međunarodne karijere s velikim repertoarom u kojem važno mjesto pripada ruskim autorima.

    Kako već osam godina živi u Hrvatskoj zajedno sa svojim suprugom pijanistom Rubenom Dalibaltajanom s kojim nastupa i u klavirskom duu, posebno je privržena našoj sredini kojoj uvelike pridonosi svojim glasovirskim umijećem. Njezini su nastupi na visokoj umjetničkoj razini u različitim izvedbenim kombinacijama, što je došlo do izražaja i na ovom koncertu Hrvatskog društva glazbenih umjetnika pod motom Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici. Osim što je bila izvrsna suradnica svojim kolegama, predstavila se i sama kao iznimna solistica.

    Krešimir Lazar, arhivska fotografijaU skladateljskom opusu Sergeja Rahmanjinova, jednog od posljednjih predstavnika ruskog romantizma, glasovir zauzima posebno mjesto. Ne samo u solističkim i koncertnim djelima za taj omiljeni instrument toga doba, nego i u komornoj glazbi, kao što je to Sonata za violončelo i klavir u g-molu, op. 19 u kojoj oba glazbala imaju jednaku važnost, a nerijetko upravo glasovir preuzima vodeću ulogu. Krešimir Lazar i Julia Gubajdulina surađivali su u savršenom dosluhu, pokazavši u sugestivnom dijalogu svoje najveće adute: punoću i plemenitost tona, toplinu boja i široki raspon dinamičkih nijansi te snažne i uzbudljive gradacije koje nisu prelazile gonju granicu jačine. Predstavili su to vrlo zahtjevno i raskošno djelo zavidnom zrelošću i na najvišoj tehničkoj i umjetničkoj razini.

    U nastavku je Julia Gubajdullina nastupila sama izvevši četiri Etude-slike iz opusa 33 (br. 5 u g-molu i br. 6 u cis-molu) i 39 (br. 2 u a-molu i br. 1 u c-molu), koje nakon Preludija pripadaju najznačajnijim skladateljevim djelima za glasovir. U njima je Rahmanjinov pokazao zvukovnu raskoš omiljenog mu instrumenta kako u smirenim lirskim ugođajima, tako i u onim strastvenijim čiju je složenu strukturu umjetnica znalački proniknula, istaknuvši niz naoko skrivenih detalja i zaokružila ih u impresivnu cjelinu, nagrađenu burnim i dugotrajnim odobravanjem zadovoljne publike.

    Tamara Franetović Felbinger, foto: www.hnk.hrNa kraju je sopranistica Tamara Franetović Felbinger uz brilijantnu glaovirsku pratnju Julije Gubajdulline otpjevala nekoliko remek-djela ruske vokalne lirike iz različitih opusa Sergeja Rahmanjinova i na stihove raznih autora, sve na ruskom izvorniku. Oprečne ugođaje i raspoloženja sugeriraju i odabrani naslovi: Jorgovan, San, Ne vjeruj mi, Noć je tužna, Kako mi je bolno, Proljetne vode i Čekam te. Umjetnica se dosad afirmirala na opernoj sceni i u tzv. povijesno obaviještenoj izvodilačkoj praksi barokne glazbe, ali u ovom programu romantične vokalne lirike ipak je nedostajalo kontrole nad jačinom tona u dramatskim momentima, unatoč raskoši čistog, tehnički dobro postavljena i topla glasa, u službi izražajne interpretacije.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, svibnja 2013.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike