Tango u Zagrebu

18. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Tango, ah tango Argentino!, Jelena Očić, violončelo, José Gallardo, klavir, 16. svibnja 2013.

  • Jelena OčićViolončelistica Jelena Očić i pijanist José Gallardo priredili su iznimni kućni koncert u ciklusu Iz salona Očić u organizaciji Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan. Već sam čeznutljivi naslov koncerta Tango, ah tango Argentino! otkrio je specifične programske smjernice, privukavši brojne članove Društva koji su uživali te večeri nagradivši umjetnike burnim pljeskom i ovacijama. Tango, taj popularni ples nastao u Južnoj Americi u 18. stoljeću kombinacijom elemenata crnačkog plesa i španjolske melodike, u početku je bio solo-ples isključivo za žene, a kasnije se izvodio u paru. Pravi tango nastao je međutim na zapadnoj obali rijeke La Plate u Buenos Airesu i zato je poznat kao tango argentino, a karakteriziraju ga suprotnosti: muško-žensko, čvrsto-mekano, grubo-sentimentalno. U Europi se udomaćio početkom 20. st. prvo u Parizu, potom u Engleskoj, a zatim i šire.

    Zanimljiva povijest tanga ispričana je te večeri uz još nekoliko pikantnih detalja, uz popratne riječi i razgovor s umjetnicima koji je vodio urednik izravnog prijenosa na 3. programu Hrvatskog radija Branko Magdić. Birana glazba južnoameričkih skladatelja od kralja tanga , popularnog francusko-američkog kantautora i glumca Carlosa Gardela (1890-1935), preko njegova suvremenika Urugvajca Gerarda Matosa Rodrigueza (1897-1948) do nekoliko desetljeća mlađeg Ástora Piazzole (1921-1992), koji je tango uzdignuo na višu umjetničku razinu zahvaljujući glazbenom školovanju u Parizu kod slavne skladateljice Nadje Boulanger.

    A tko bi bolje i autentičnije predstavio tango od Argentinca, svjetski slavna pijanista Joséa Gallarda, rođenog u Buenos Airesu, a školovanom i klasično odnjegovanom u Njemačkoj gdje sada razvija zavidnu karijeru kao solist i komorni glazbenik u društvu najvećih autoriteta. Njegov istančani osjećaj za autentični stil tanga i mnogobrojne nijanse suprotnosti pokazale su se u nekoliko solističkih točaka uključujući i virtuoznu klavirsku inačicu najpoznatijeg tanga svih vremena La cumparsita (Mala povorka) iz pera Rodrigueza.
    José Gallardo
    José Gallardo oduševio je i sjajnim izvedbama Gardelove skladbe Cuesta abajo (Nizbrdo) i dvije Piazzoline skladbe pod naslovom Contrastes (Suprotnosti) i Chau Paris (Zbogom Parizu), a bio je dakako i odličan suradnik violončelistice Jelene Očić kako u Gardelovim skladbama Por una cabeza (Zbog jedne glave), El dia me quieras (Taj dan kad ćeš me voljeti), Melodia de arrabal (Napjev iz predgrađa) i Volver (Vratiti se), tako i u Piazzolinu Oblivionu (Zaboravu) i Le grand tango (Velikom tangu) iz 1982. posvećenom Mstislavu Rostropoviču.

    Bio je to prvi nastup Gallarda u Salonu Očić zahvaljujući suradnji s vrhunskom violončelisticom Jelenom Očić, koja također živi i radi u Njemačkoj gdje su se upoznali, prepoznali međusobne kvalitete i zajedničke umjetničke interese te odlučili udružiti ih na koncertnom podiju. U odličnom međusobnom dosluhu Jelena Očić je uhvatila čvrsti, temperamentni i muzikalni korak s izvanrednim pijanistom i argentinskim tangom: svirala je strastveno, s puno vibrata i izražajnih fraza, sugestivnog parlanda, glisanda, ukrasa, karakteristična ritma i efektnih akcenata, s kulminacijom u izvedbi Velikog tanga slavnog argentinskog skladatelja i bandeonista Ástora Piazzole na kraju tog iznimno efektnog i kvalitetnog koncerta u Salonu Očić.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 18. svibnja 2013.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike