Hrvatska vokalna lirika

Ciklus Sfumato Zbora HRT-a: dir. Tonči Bilić, solistice: Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, Ivana Garaj Korpar, sopran, Nina Cossetto, klavir, Muzej Mimara, 11. lipnja 2013.

  • Koncert Zbora HRT-a, arhivska fotografija

    Završio je još jedan ciklus Sfumato, ciklus koncerata Zbora HRT-a čije je sjediše u Muzeju Mimara premda povremeno koncerti iskoračuju u puno akustičnije crkvene prostore, osobito kada je o duhovnim djelima zapadnoeuropske tradicije riječ. Za mnogo uspješnih sezona su se prvi put uživo mogla čuti neka kapitalna zborska djela kao i nove skladbe iz domaćih skladateljskih radionica, a da se o bogatom nasljeđu na tom području hrvatskog glazbenog stvaralaštva i ne govori. Upravo se dijelom toga naslijeđa bavio i posljednji koncert u predvorju Muzeja Mimara. Premda je ciklus Sfumato, nazvan prema terminu iz likovnih umjetnosti izvorno nosio podnaslov duhovni zvuci, boje i oblici, s godinama su boje i oblici smanjivali ulogu, osim činjenice da se koncerti održavaju u muzejskom prostoru.

    Činilo se kao se s madrigalima na početku večeri vratilo puno stoljeća u glazbenu prošlost. Međutim, na početku koncerta Zbora Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom Tončija Bilića bili su nešto svježiji madrigali, oni nastali u 19. stoljeću. Na kraju popularnog zborskog ciklusa koji ima svoju vjernu publiku se našlo Osam madrigala Ivana Zajca, skladatelja koji je vrijedno pisao za stotine zborova, ponajviše muških za onodobnu puno razvijeniju amatersku zborsku scenu. Iz opsežna Zajčeva zborskog opusa izabrani su upravo oni rjeđi, pisani za mješoviti zbor. Komparativno slabiji od izvorne madrigalske tradicije, jednostavnijeg sloga jer su ipak pisani za amaterske sastave. Ostale su šarmantne skladbe na stihove iz raznih izvora u kojoj su i oni Francesca Petrarce i proroka Jeremije koje su na hrvatski prepjevali Zvonimir Mrkonjić i Vojmil Rabadan. Ako i nisu vrhunci madrigalske literature, bilo je zanimljivo čuti tih osam vježbeničkih skladbi iz radoholičarske radionice Ivana Zajca.
    Koncert Zbora HRT-a, arhivska fotografija
    U izboru hrvatske vokalne lirike na kraju sezone ipak su ponajviše bila zastupljena djela nastala na folklornim temeljima. Tipičan primjer su zanimljivo zaigrane Varijacije Slavka Zlatića na svima znanu narodnu temu Sadila sam rogozeka za ženski zbor, mezzosopran Martine Gojčeta Silić i klavir Nine Cossetto. U svom instenzivnom bavljenju folklornim idiomom, osobito temeljito istarskim naslijeđem, Slavko Zlatić je skladateljskim uhom zaigrana i vječno znatiželjna djeteta maštovitim pretvorbama Rogozeka krenuo malo i na hrvatski sjever. Skladbu je vedro i s guštom izveo ženski dio Zbora.

    Uz raspoložen Zbor HRT-a predvođen Tončijem Bilićem cijeli je dio programa bio posvećen i uglazbljenim stihovima Vladimira Nazora. Potresnoj i dojmljivoj Seh duš dan i teškoj Galiotovoj pesni Igora Kuljerića kao i pripovijesti o gotovo sablasnim ostacima na hridi nasukane Zvonimirove lađe koja u skladateljskom svjetonazoru Jakova Gotovca ipak krije trunke sjećanja pune nade. U bogatstvo nadahnućem istarskim naslijeđem vratio je antologijski Ćaće moj Ivana Matetića Ronjgova dok je koncert završio u vedrijem tonu. Kraj je obilježila danas već isto tako antologijska skladba Ubu Marka Ruždjaka koja je sa svojim elementarnim tretiranjem (poli)ritmičnosti i pjeva na slogove bez značenja, s osjećajem za mjeru nakon dugo vremena atraktivno oživjela na ovogodišnjem Muzičkom biennalu. Uspjeh duhovito promišljene skladbe Ubu, možda je i veći nego za njezine praizvedbe koja je slušateljima s duljim stažem itekako ostala u sjećanju. Nakon puno godina Ubu se ove godine jednako svjež pojavio na Biennalu kao znak sjećanja na lani prerano preminula skladatelja, a posljednji koncert u sezoni Zbora HRT-a posvećen hrvatskim autorima je bila dobra prilika da se još jednom ponovi s dobrim razlogom. Sve zajedno dobar izbor u relevantnim izvedbama na kraju jedne sezone Zbora HRT-a kao zalog za već najavljenu novu.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 13. lipnja 2013.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike