Slavljenje slavljenika

7. sezona ciklusa Cantus & Lisinski: The Chain of Birthdays, dir. Adriano Martinolli d'Arcy, solist: Dani Bošnjak, flauta, Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 20. svibnja. 2013.

  • Cantus Ansambl, arhivska fotografija

    Svoj posljednji ovosezonski koncert Cantus Ansambl posvetio je stotoj godišnjici rođenja uglednog poljskog skladatelja Witolda Lutosławskog (1913-1994) i pedesetom rođendanu dvojice suvremenih vršnjaka – Britanca Paula Maxa Edlina i našeg Srećka Bradića. Gost dirigent tog obljetničkog koncerta naslovljenog The Chain of Birthdays (Rođendanski lanac) bio je maestro Adriano Martinolli d´Arcy (1961), talijanski i britanski državljanin, stalni dirigent Ansambla Chromas, već znan u našoj sredini s nastupa na MBZ-u i s Cantus Ansamblom. Naziv koncerta nadahnut je skladbama koje u naslovima sadrže riječ lanac.

    Prvi dio koncerta ispunila je glazba Witolda Lutosławskog s dvije vremenski udaljene skladbe, koje međutim nisu izvedene kronološki što bi bilo logičnije, nego je prvo predstavljen Chain I (Lanac I) iz kasnijeg skladateljskog opusa obilježenog tzv. „tehnikom lanca“. Četrnaestero odličnih članova Cantus Ansambla vješto isprepliće dvije glazbene niti u obliku lanca u postupnoj gradaciji složenosti te mreže individualnih melodija i konstrukcija, u kojoj čembalo svojom arhaičnom bojom pridonosi zvukovnoj raznolikosti.
    Adriano Martinolly dArcy, arhivska fotografija, www.martinolli.com
    Druga i poznatija skladba Witolda Lutosławskog Pet plesnih preludija vratila nas je na ranije godine, na kraj skladateljeva folklornog razdoblja koji ga je nadahnuo uoči njegova karakterističnog avangardnog smjera kojem pripada i prethodna skladba Chain I. Pet plesnih preludija Lutosławski je napisao u tri verzije. Mi smo tu razigranu, tradicionalno koncipiranu i popularnu skladbu nadahnutu pjesmama iz sjeverne Poljske slušali u inačici za nonet drvenih puhača, roga i gudača, u nadasve uigranoj i temperamentnoj izvedbi Cantus Ansambla.

    Drugi dio koncerta Cantus Ansambla ponovno je uronio u suvremene vode. Britanski skladatelj Paul Max Edlin, koji je osobno prisustvovao koncertu, predstavljen je skladbom A Chain of Wonders (Lanac čuda), koja je s posvetom napisana upravo za Cantus, srdačno se nakon izvedbe zahvalio izvođačima, dirigentu i publici. Edlin je želio glazbom opisati noćni obilazak egzotičnih mjesta poput egipatske Velike sfinge kao polazište na razna mjesta iz mašte, u nizu kontrastnih ugođaja za ansambl u kojem uz gudače i puhače, klavir i udaraljke pridonose specifičnom zvučnom ozračju.
    Deni Bošnjak, arhivska fotografija
    Hrvatski skladatelj Srećko Bradić napisao je 2011. Koncert za flautu i orkestar, koji je ovom prigodom prvi put izveden u Zagrebu. Istaknuti flautist Cantusa Dani Bošnjak, svestrani virtuoz na svim mogućim povijesnim vrstama flauta bio je uz vrsne glazbenike Cantusa idealni interpret tog atraktivna i zahtjevna Koncerta u kojem markantni ritamski uzorak timpana na samom početku određuje karakter djela. Zanimljiva je ideja uvođenja još jedne flaute u ansamblu kao dvojnika solista u srazu s ostalim instrumentima, naročito klavirom, s kojima se vodi dijalog, a što pridonosi apartnosti zvuka.

    Solo flautist Dani Bošnjak je, posebice u drugom odsječku djela i u velikoj kadenci prije završne gradacije, rasprostro široku lepezu najrazličitijih tehnika i zvučnih efekata flaute, pokušavajući svojim temperamentom i muzikalnošću pokrenuti ponešto usporenog dirigenta D´Arcyja na življu i učinkovitiju suradnju. Koncert za flautu i orkestar Srećka Bradića ispraćen je ovacijama, prije svega autoru te Cantus Ansamblu i dirigentu D´Arcyju, a nadasve solistu Daniju Bošnjaku.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 22. svibnja 2013.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike