Vrhunski umjetnički dometi

64. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2013.: Koncert 1913. – Stravinski vs. Ravel, Simfonijski orkestar Mađarskog radija, Zbor Mađarskog radija, dir. Mladen Tarbuk, Ispred Katedrale, 7. kolovoza 2013.

  • Dubrovačke ljetne igre, 7. kolovoza 2013.

    Slušatelji koji su možda imali podozrenje prema glazbi 20. stoljeća, sigurno su promijenili mišljenje nakon koncerta 1913. – Stravinski vs. Ravel na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama, koji su izvela dva ugledna ansambla – Simfonijski orkestar i Zbor Mađarskog radija – pod vodstvom Mladena Tarbuka. Uzvici bravo i veliki pljesak bio je izraz divljenja i skladbama i izvedbi.

    Taj je koncert dio promijenjenog koncepta glazbenih događanja ovogodišnje sezone Igara, jer su, uz uobičajenu shemu koncerata, prezentirana djela koja se rjeđe izvode u našoj sredini, a i osmišljeni su antipodi poput ovog ili koncerta Verdi vs. Wagner. Koncert je sadržavao je dvije koncertne izvedbe remek-djela, može se slobodno reći klasika 20 stoljeća, Posvećenje proljeća Igora Stravinskog i Daphnis et Chloé Mauricea Ravela. Oba skladatelja za navedena su djela imali sličnu ideju vodilju – vraćanje u davnu prošlost i prepoznavanje iskonske snage glazbe. Inače, Stravinski i Ravel bili su bliski prijatelji i podijelili istu sudbinu neprihvaćanja svojih djela na praizvedbi, a danas su te skladbe visoko cijenjene i izvode se diljem svijeta.
    Dubrovačke ljetne igre, 7. kolovoza 2013.
    S Posvećenjem proljeća Igor Stravinski je napravio zaokret u povijesti glazbe uopće. Na praizvedbi djela 29. svibnja 1913. u Parizu, balet je izvodila baletna grupa slavnog Sergeja Djagiljeva. Međutim, glazba je doživjela debakl, publika je glasno negodovala, a kritičari su napisali ocjene u stilu „masakr proljeća“ i slično. O toj praizvedbi Roman Vlad je u biografiji Igora Stravinskog napisao: „Nitko dotad nikada nije čuo takvu glazbu: činilo se da ruši sva posvećena pravila ljepote, harmonije, tonski izraz. Nikada dotada publika nije čula tako surovu, divlju, nasilnu i naizgled kaotičnu glazbu. Udarila ih je kao uragan.“ Skladateljeva je želja bila da glazbom dočara sile prirode i prvobitne čovjekove nagone, ali i strahopoštovanje što su ga naši preci imali prema buđenju života u proljeće. Stravinski je skladbu zamislio kao balet, ali napisao je nekoliko verzija: za klavir, za dva klavira, za orkestar, a danas se diljem svijeta ona izvodi najčešće kao balet.

    Od samog početka izvedbe dirigent Mladen Tarbuk bio je jasan u zahtjevima, siguran i muzikalan voditelj, što su izvođači spremno prihvatili. Zastrujila je naelektrizirana glazba u vrtlogu ritma i jarkih orkestralnih boja, što je upravo zasupnulo slušateljstvo.
    Dubrovačke ljetne igre, 7. kolovoza 2013.
    Nakon kratke stanke u kojoj se ni glazbenici ni publika nisu ustajali izvedeno je drugo djelo s programa, baletna glazba Mauricea Ravela Daphnis et Chloé, koju je autor nazvao „koreografskom simfonijom“. Djelo je praizvedeno 8. lipnja 1912., u Théâtru du Châtelet i u plesu ruskog baleta Sergeja Djagiljeva, a tada, također, nije bio dobro primljen, pa je skinut s repertoara. Balet odražava skladateljevu simpatiju za svijet antike, za slobodno življenje u prirodi, za oživljavanje davno prohujalih vremena, pa je i stvorena glazba razigranog ritma, bogate harmonije i sjajne orkestracije.

    Simfonijski orkestar i Zbor Mađarskog radija pripadaju u vrhunske ansamble, više su puta nagrađivani, pa nije ni čudo da su ovom prigodom pod nadahnutim vodstvom Mladena Tarbuka uspostavili komunikaciju koja je dala sjajni rezultat, u kojem je upravo carevala glazba Mauricea Ravela. Bio je to još jedan vrlo kvalitetan koncert na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama. 

    © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 9. kolovoza 2013.

Piše:

Ileana
Grazio

kritike