Bez pravih uzleta

15. sezona ciklusa Sfumato Zbora HRT-a: dir. Tonči Bilić, solisti: Anastasija Dikmikj, alt, Ivo Gamulin Gianni, tenor, Muzej Mimara, 1. listopada 2013,

  • Zbor Hrvatske radiotelevizije u Muzeju Mimara, arhivska snimka, www.hrt.hr

    Zbor Hrvatske radiotelevizije otvorio je svoj ciklus Sfumato u Muzeju Mimara izvedbom jednog od najljepših djela zborskog repertoara – Noćnim bdijenjem, op. 37 Sergeja Rahmanjinova. Izbor nije bio nimalo slučajan, jer se tim djelom obilježava nekoliko obljetnica. Najprije stotinu četrdeseta obljetnica rođenja i sedamdeseta obljetnica smrti samoga skladatelja. Zatim i obljetnica izvedbe: prije petnaest godina, 1998, pokrenut je ciklus Sfumato, a jedno od djela koje je izvedeno upravo te godine bila je i ta zborska skladba.

    Sve u svemu, dirigent Tonči Bilić i organizatori koncerta našli su savršenu kompoziciju za otvaranje ovosezonskog ciklusa. Zbor Hrvatske radiotelevizije pokazao se moćnim saveznikom takva odabira: pjevajući intonativno besprijekorno, izveli su seriju večernjih i jutarnjih molitvi Noćno bdijenje iz kojih se čuje i ruski nacionalni duh ali i skladateljeva povezanost s pravoslavnom crkvom. Skromniji dinamički opseg zbora, koji je ipak, kada se to tražilo, tutnjao velikim fortissimima dvoranom Muzeja Mimara, ukazivao je na potrebu da se više poradi na zborskim pianima. Međutim, jedinstvo glasova i način na koji su se izvodile tehnički ponekad vrlo zahtjevne dionice, govore u prilog predanom radu kao i dugo godina tesanom profesionalizmu.

    Stavci Noćnog bdijenja prilično su opsežni, pa traže i dulju koncentraciju, a ovaj zbor u svakom slučaju ima kondiciju za to. Međutim, interpretacijski ipak nije uspio postići potpuni dojam skrušenosti i predanosti duhovnom tekstu: glazba je otpjevana korektno, ali bez pravih uzleta koji bi se očekivali pri izvedbi takve kompozicije. Suprotno tome, opet, govori izvedba opsežnog stavka Blagoslovljen jesi, Gospodi, u kojemu se osjećalo upravo oduševljenje izvođača djelom, a to isto osjetilo se i u dva kraća tropara Dnes' spasenije i Voskres iz groba.

    Naročito su dobre bile solističke izvedbe kojih, doduše, nije bilo mnogo, ali koje su skladbu, pisanu za moćni izvođački sastav kakav zbor a cappella može biti, uvelike osvježile. Altistica Anastasija Dikmikj posebnom se, pomalo hrapavom ali istodobno izuzetno toplom bojom glasa pokazala izvrsnim odabirom za izvedbu solističke dionice u stavku Blagoslovi, duše moja, a jako je dobro u skladbu sjeo i tenor Ive Gamulina Giannija.

    U svakome slučaju, bio je to lijepi koncert, doduše možda malo previše obojen profesionalizmom, a premalo afektivnošću koja je dio Rahmanjinova opusa. No izbor djela i tehnička kvaliteta izvedbe učinile su ga primjerenim početkom ovosezonskog ciklusa Sfumato.

    © Irena Paulus, KLASIKA.hr, 3. listopada 2013.

Piše:

Irena
Paulus

kritike