Duhovi, kraljevi i mlada kraljica

Ciklus Molto cantabile: Duhovi i kraljevi (Hommage à Marijana Radev), Diana Haller, mezzosopran, Filip Fak, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 5. listopada 2013.

  • Diana Haller, foto: dianahaller.comVečer Lieda Duhovi i kraljevi upoznala nas je s jednom kraljicom. Mlada riječka mezzosopranistica Diana Halle (rođena 1986.), članica Državne opere u Stuttgartu, na svom prvom nastupu u Hrvatskoj, oduševila je svime čime umjetnik može oduševiti, ponajprije vrhunskim umijećem interpretacije kakvo se rijetko sreće kod tako mladog umjetnika. Diana Haller izvrsno je školovana. Nakon diplome s najvišim ocjenama na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu, jednogodišnjeg usavršavanja na Kraljevskoj akademiji za glazbu u Londonu kod istaknute britanske mezzosopranistice Anne Howells i poslijediplomskog studija opere i Lieda na Visokoj školi za glazbu i scenske umjetnosti u Stuttgartu kod Dunje Vejzović te niza majstorskih tečajeva kod renomiranih majstora pjevanja, prošle je godine premoćno pobijedila na Međunarodnom natjecanju Hugo Wolf a ove ju je utjecajni njemački časopis Opernwelt proglasio Mladom pjevačicom godine. Angelina u Rossinijevoj Pepeljuzi u Stuttgartu kojom je osvojila publiku i kritiku pribavila joj je poziv Meropolitana da bude jedina zamjena za veliku Joyce DiDonato u izvedbama Pepeljuge u Metu u svibnju 2014. Tako najavljena, Diana Haller ne samo da je ispunila očekivanja nego ih je daleko premašila. I bez zadrške oduševila!

    Mlada umjetnica raspolaže zdravim voluminoznim bogatim glasom velikog raspona kojim suvereno vlada. Izrazito muzikalna, potpuno svjesna onoga što može, odabrala je vrlo dug i zahtjevan program popjevaka na nekoliko jezika, kojima potpuno vlada – što je posve jasno iz načina kako izgovara riječ i pjevački osmišljava tekst. Jednostavna u nastupu, odjevena u jednostavnu crnu haljinu, začešljane crne kose, smirenih pokreta, prepustila se tekstu i glazbi te isključivo u njima tražila i nalazila izraz. Našla ga je u raznolikosti boja i dinamike, u prigušenom akcentu boli, u jedva zatomljenom izrazu straha, u kliktaju radosti, ali uvijek samo i isključivo glasom (dala je sebi malo oduška u posljednoj popijevci The Green-eyed Dragon (Ljubomorni zmaj) Charlesa Wolseleya koju je profinjenim šarmom i odigrala). Tim podatnim glasom koji je oblikovala vođena sigurnom muzikalnošću, s velikim je razumijevanjem interpretirala pjesme Schuberta, Wolfa, Loewea, Bellinija, Verdija, Granadosa, Berlioza, Berse, Liszta, Hatzea, Schumanna, Wagnera, Korngolda i spomenutog Wolseleya o duhovima, kraljevima, slikama umrle djeve, urnama, kicošima, kraljicama i kraljevima vila, majci nad sinovim grobom, robu na libijskoj pusti, robinjici staroga paše, oholom kralju Belsazaru, oproštaju škotske kraljice Marije Stuart od voljene Fancuske, pjesmi u čast njezine doživotne suparnice Elizabete i naposljetku o duhu ljubomornog zmaja.
    Filip Fak, arhivska fotografija, pousamobor.hr
    Sve je to Diana Haller ispričala pjevom, vrlo sugestivno, dojmljivo i duboko proživljeno. Dovoljno je samo prisjetiti se Schubertova Erlköniga (Vilinskog kralja) u kojemu je s profinjenom uvjerljivošću posudila glas dječaku, ocu i vilinskom kralju. U Verdijevu i Wagnerovu djelu došla je do punog izraza i sva raskoš njezina glasa, a s punokrvnom interpretacijom arije Ruggera iz Händelove Alcine u dodatku pokazala je i kako virtuozno vlada tehnikom koloratura. Sve je to izvela manirom umjetnice koja je zakoračila na svjetske pozornice i ušla u ugledne koncertne dvorane. Ne treba dvojiti da je, nastavi li tim putem, pred njom sjajna budućnost.

    Njezin suradnik za klavirom bio je Filip Fak. Diplomant zagrebačke Muzičke akademije u razredu Đorđa Stanettija, od kojega je zacijelo mnogo naučio o koncertnoj suradnji s pjevačima, tridesetogodišnji Fak pronašao je zajednički jezik sa svojom tek tri godine mlađom sugrađankom, i njihovo zajedničko muziciranje bilo je pravo prožimanje glasa i glasovira, bez čega nema kompletnog doživljaja večeri Lieda. Suvereni pjesnik klavira odličnom je svirkom dopunjavao zamaman pjev pjevačice.

    Ova nezaboravna koncertna večer koju ćemo dugo pamtiti bila je Hommage à Marijana Radev u prigodi stogodišnjice rođenja i četrdesetogodišnjice smrti te velike hrvatske umjetnice. Doista, bio je to pravi hommage, poklon obećavajuće budućnosti slavnoj prošlosti.

    © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 7. listopada 2013.

Piše:

Marija
Barbieri

kritike