Virtuoznost i tehnika

O sole(r) mio – fandango, Višnja Mažuran, čembalo, Muzej Mimara, 14. listopada 2013.

  • Višnja Mažuran, arhivska fotografija, foto: www.vbv.hrUgledna hrvatska čembalistica Višnja Mažuran u svojoj je bogatoj solističkoj karijeri održala mnogobrojne stilske recitale poput francuske i španjolske glazbe, Scarlattijevih sonata, hrvatskih autora i Bachovih djela, te je kao članica Zagrebačkih solista i solistica na čembalu tijekom četiri desetljeća snimila pedesetak nosača zvuka. Najnoviji u izdanju diskografske kuće Orfej sadrži petnaest izabranih sonata Domenica Scarlattija, a nagrađen je s dva Porina. Dvjesto trideseta godišnjica smrti španjolskog skladatelja Antonija Solera (1729-1783) bila je još jedan izazov u otkrivanju i predstavljanju tog uglednog skladatelja i pedagoga iz 18. stoljeća koji je život proveo u samostanima Monserrat i Escorial služeći Bogu kao redovnik, ali i svjetovni čovjek. Stvorio je impozantan opus, a danas je najpoznatiji po svojim sonatama za čembalo od kojih je sačuvano oko 150.

    Padre Antonio Soler je u svojim sonatama poput svojeg učitelja, 44 godine starijeg Domenica Scarlattija, razvio neslućenu virtuoznost i tehniku, nagovješćujući već novi stil, ranu klasiku. Njegov opus odiše zavičajnim duhom s urođenim osjećajem za melodiju i ritam španjolskog plesa. Tipičan primjer je njegov znameniti Fandango koji je Višnja Mažuran smjestila u središte programa, duhovito naslovljenog O sole(r) mio – fandango. To je uistinu fascinantno djelo u kojem se majstorski i upravo čudesno spajaju tipična melodika, ritam i harmonije s asocijacijama na neizbježne gitare i kastanjete.

    Višnja Mažuran virtuozno je, temperamentno i s istančanim osjećajem za stil i darovitost improvizacije s kojom je i autor računao kod interpreta, predstavila to remek-djelo u najboljoj maniri. Iz njegova opusa izabrala je za ovu prigodu još osam sonata naizmjence ih sučelivši s po dvije sonate talijanskog majstora Domenica Scarlattija (1685-1757) i portugalskog Solerovog suvremenika Carlosa Seixasa (1704-1742).

    Scarlatti koji je dio života proveo u Lisabonu kao dvorski čembalist i učitelj, cijenio je svoje mlađe kolege i učenike Solera i Seixasa te ih pomagao i podupirao njihove talente. Stoga ih je Višnja Mažuran s razlogom obuhvatila u svom nadasve kvalitetnom, zanimljivom, stilskom i poučnom programu. Sama je napisala iscrpan i stručan komentar u programskoj cedulji. Zadovoljna publika ispunila je lijepi ambijent dvorane Muzeja Mimara do posljednjeg mjesta te za dodatak izmamila još dvije sonate iz opusa Solera i Seixasa.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 16. listopada 2013.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike