Sjaj mladosti

Otvaranje koncertne sezone, Volite li Brahmsa?: Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, dir. Róbert Farkas, solist: Marin Maras, violina, Velika dvorana HNK Zadar, 24. listopada 2013.

  • Simfonijski orkestar HRT-a, Robert Farkas i Marin Maras

    Koncertom pod nazivom Volite li Brahmsa?, kojim se obilježava i 180. obljetnica rođenja Johannesa Brahmsa, započela je nova koncertna sezona u Zadru. Sezona se nije mogla otvoriti na bolji način doli koncertom Simfonijskog orkestra HRT-a: kako zadarska publika nema često prigodu slušati opsežnije i zahtjevnije simfonijske i koncertne opuse, svaka je izvedba više nego toplo pozdravljena. A ako je riječ o doista dobroj izvedbi, radost slušatelja bit će tim veća, a to rezultira iskrenim pljeskom umjesto malograđanskom konvencionalnošću.

    Odgovarajući na pitanje iz naziva koncerta, prva je asocijacija prosječnog slušatelja na spomen Brahmsa gust, slojevit, neproziran slog, opterećen neprestanim kontrapunktskim postupcima i motivsko-tematskim radom, što podrazumijeva slušanje uz podosta koncentracije i intelektualnog napora. Gotovo neprilično za naše konzumerističko doba koje traži maksimum zabave i minimum truda. Ipak, nema koncertnog posjetitelja koji na popisu omiljenih solističkih koncerata neće navesti Brahmsov Koncert za violinu i orkestar u D-duru, a na popisu simfonija Brahmsovu Četvrtu simfoniju u e-molu. Poznata je uzrečica: „Čak i ako ne volite Brahmsa, Četvrtu simfoniju morate voljeti.“ Izvedba koja se mogla čuti na ovom koncertu svojim žustrim, energičnim, dramatičnim potezima mogla bi zapaliti i najokorjelijeg neljubitelja Brahmsove glazbe: intepretacije mladih – violinista Marina Marasa i mađarskog dirigenta Róberta Farkasa – svojstvene su mladenačkom oduševljenju za izazovne i pomalo avanturističke pothvate. Nije lako uhvatiti se ukoštac s Brahmsom te iz preobilate gustoće transparentno razdvojiti slojeve i tome pribrojiti muzikalno strujanje i prelijevanje čiste energije. To zahtijeva ozbiljniji trud, koji je očit iz Marasova i Farkaseva rada te opravdava njihove nagrade na različitim natjecanjima.

    Marin Maras je violinist s više nego solidnim virtuoznim zaleđem, iznimno čistim tonom i vrlo lijepom bojom instrumenta; pribrojimo li tome samouvjeren i siguran nastup kojeg osigurava posve usvojen i proživljeni tekst, ne moramo se bojati da će škakljiva mjesta tog teškog Brahmsova koncerta dovesti do neugodnih iznenađenja. Dapače, tako vrsna solista ne bi se postidjele ni mnogo veće koncertne dvorane. Izvrsna suradnja solista i dirigenta s orkestrom, rezultirala je sugestivnom, uvjerljivom izvedbom koju se može pohraniti u ladicu sjećanja. Jednostavan sažetak glasi: Simfoničari, Farkas i Maras odradili su odličan posao. Ne manje bitan od solista u Koncertu, Simfonijski orkestar HRT-a osobito je u Četvrtoj simfoniji pokazao sve što može kao cjelina i u pojedinim instrumentalnim grupama ako pred sobom ima dobrog dirigenta. Početak prvog stavka u svojoj je lelujavoj ritamskoj vertikali poprilično zahtjevna priča u koju je orkestar uletio s ponešto nedorečenosti i nesigurnosti. No, nakon prvog sabiranja snaga uslijedila je potpuno angažirana zvučna slika kompaktnog orkestralnog zvuka, iz kojeg su se u pravim trenucima precizno izdvajale razgovijetne i raščlanjene te muzikalno razrađene dionice. Svaki taj tematski nastup bio je malena iskrica ugodnih vibracija čiji je cjelokupan dojam bio izdizanje iznad razine pukog zanata. Svakako da je poznata specijalnost tog orkestra u obliku izvrsnih solista išla ruku pod ruku s velikim rasponom sposobnosti mađarskog dirigenta. Iz obilja sjajnih glazbenih trenutaka mora se izdvojiti maestralna interpretacija posljednjeg stavka, voluminozne Passacaglie/Chaconne, koja je unatoč svoj svojoj težini očito bila interpretativni as u rukavu..
    Marin Maras i Róbert Farkas
    U Brahmsovoj godini od mađarskog dirigenta bi se kao dodatak teško moglo očekivati išta drugo osim Mađarskih plesova. Zašto se od svih Mađarskih plesova gotovo bez iznimke odabiru Prvi i Peti, ostaje enigma. No, Zadrane je posve oduševila i digla na noge narodska, pomalo vašarska i posve mađarska, Zigeunerweise-izvedba Róberta Farkasa. Svaki poznavatelj Brahmsovih snimki Ivána Fischera odmah će prepoznati tu interpretativnu liniju; uostalom, Farkas je ove godine u svibnju bio Fischerov asistent u berlinskom Konzerthausu. Energičan, (glazbeno) obrazovan i vrlo muzikalan Róbert Farkas i u Zadru je dokazao zašto je 2011. godine bio dobitnik treće nagrade na preteškom 5. Međunarodnom natjecanju Lovro von Matačić. Taj nadaren, ozbiljan i vrijedan mladi dirigent daje naznake da pred njim stoji, ako ne blistava onda barem obećavajuća međunarodna glazbena karijera.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 26. listopada 2013.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike

najavljujemo...