Filigranski pristup

Koncertna sezona Zagrebačkog kvarteta, Hrvatski glazbeni zavod, 5. studenoga 2013.

  • Zagrebacki_kvartet, arhivska fotografija, www.zagrebquartet.hr

    Tko dugo nije bio na koncertu Zagrebačkog kvarteta možda se mogao pomalo i iznenađivati u velikoj domaćoj ponudi nimalo bezazlena i osjetljiva kvartetskog sloga – od Porina do Sebastiana. Zagrebački kvartet se očito trudi održati svoju dugu tradiciju i dobar glas. Dakako u promijenjenom sastavu u svojem dugom postojanju.

    Dobar glas je u jednom razdoblju bio poljuljan šlampavim i izdosađenim pristupom neke neprijeporne, dugopostojeće institucije, institucije kojoj su se odavale počasti. Uporno su objavljivane snimke koje više nitko nikada neće slušati. Snimke često i bez osobita razloga. Spomenimo tu samo Beethovena. Je li možda bilo samo zbog spretne i umiljate primjene onoga birokratsko-politički podobnoga? Ali, dogodile su se uporne konkurencije i – perspektiva se promijenila, pa tako i trud i znanje Zagrebačkoga kvarteta. Bilo je to čujno i na njihovu koncertu u Hrvatskom glazbenom zavodu. Koncert je otvorila skladba Song Igora Kuljerića. Song je u drugom sastavu praizveo upravo Zagrebački kvartet 1981. godine. Nije to Song u današnjem frivolnom smislu, song sa kakvog festivala kojekavnih songova, nego skladba gotovo tipična za Kuljerićev opus. Traganje za novim kombinacijama zvučanja i osvrtaji na tradiciju, osobito na zasade narodne glazbe. Dakako, spretno i sretno prekomponirane. I oko toga se Zagrebački kvartet dovoljno skladno i vrlo uredno potrudio. Zamašni i profinjeni Drugi kvartet u F-duru Petra Iljiča Čajkovskog u drugom dijelu večeri je okrunio očiti trud Kvarteta. Praizveden je godine 1874. u stanu Nikolaja Rubinsteina. Dobro nam znani autor je možda pretjerao s navodom da ga smatra „jednom od svojih najboljih skladbi“ jer su tu i simfonije i neodoljivi baleti i mnogo toga drugoga.

    Zagrebački kvartet počeo je njegovati filigranski pristup. A u središtu koncertne večeri je bio Beethoven. Čak šest svojih mladalačkih kvarteta op. 18 napisao je Ludwig van Beethoven za svog naručitelja kneza Lobkowitza. Zagrebački kvartet urednim je čitanjem nastojao lakoćom zvučanja, bez pretjerane patetike zaokužiti izvedbu tog opsežnog djela. Tu je svileni ton predvodnika, violinista Sergeja Evseeva. Tu je i pouzdana druga violina Davora Philipsa te topli i izraziti ton viole Hrvoja Philipsa. A Martin Jordan na violončelu kao da je od svojedobne, stanovite plahosti dobio pouzdaniju i izraženiju sviračku gestu. Ujednačeni kvartet poštovao je Beethovenove zasade učitelja mu Josepha Haydna. Tečno, razgovjetno i bez samodopadne pretjeranosti. Osjetni utjecaji su se itekako dobro mogli razaznati što nije nimalo nevažno.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 7. studenoga 2013.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike