U plesnim ritmovima

19. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Duo EmmaLee (Lidija Ljubičić, flauta, i Ema Stein, gitara), 21. studenoga 2013

  • EmmaLee (Lidija Ljubičić, flauta, i Ema Stein, gitara), arhivska fotografija, www.novska.hr

    Na drugom ovosezonskom koncertu ciklusa Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan nastupile su flautistica Lidija Ljubičić i gitaristica Ema Stein, glazbenice koje su ove godine obilježile petu obljetnicu djelovanja u duu EmmaLee (imenovamom prema imenu Ema i početnom slogu imena Lidija), koje su u razgovoru s voditeljem Brankom Magdićem predstavile dosadašnje djelovanje u ovome komornom sastavu, kao i pedagoški rad koji ih veže uz glazbene škole. Nastup Lidije Ljubičić i Eme Stein sadržavao je skladbe izvorno pisane za duo flaute i gitare. Literatura za taj sastav je (prema riječima glazbenica) uglavnom novijega datuma, tj. nastajala je u posljednjih pedesetak godina. Jedan od skladatelja čije su skladbe odabrale za ovaj koncert Dušan Bogdanović upravo piše skladbu za njih.
    EmmaLee (Lidija Ljubičić, flauta, i Ema Stein, gitara),
    U program ovog koncerta umjetnice su uvrstile tri skladbe: Pjesme i plesovi iz novoga sela Dušana Bogdanovića, Pjesme s planine Roberta Beasera i Povijest tanga Astora Piazzole. Pomišljajući na novo selo kao na svijet povezan danas najrazličitjim medijima gitarist, skladatelj i dirigent Dušan Bogdanović (rođen 1955, danas djeluje u Ženevi) skladao je suitu od pet stavaka različitih ugođaja koji počivaju na jasnim melodijskim linijama ili na ritmičkim obrascima tradicijske glazbe. Iz osmerodjelne suite Pjesme s planine američkoga skladatelja Roberta Beasera (rođenog 1954) glazbenice su odabrale tri. Sjetni i tužni sadržaj tekstova na koje se oslanjaju (prema riječima Lidije Ljubičić), daje im temeljni ugođaj koji je skladatelj postigao jednostavnom folkorno obojenom melodikom i harmonijskim rješenjima primjerenim klasičnim zakonima. I kad se već činilo da će skladno muziciranje dua EmmaLee kratko trajati, slijedila je četverostavačna Povijest tanga Astora Piazzole. U toj skladbi određenoj jednim plesnim ritmičkim obrascem prošetao je Piazzola kroz povijest tanga od godine 1900. (Bordel), preko 1930. (Cafe) i 1960. (Nightclub) do osamdesetih godina prošloga stoljeća ostvarivši različitost ugođaja u melodici, tempu i dinamičkim rasponima osobito u dionici gitare.

    Flautistica Lidija Ljubičić i gitaristica Ema Stein potvrdile su se i ovaj put kao glazbenice koje temeljito pristupaju pripremi odabrana programa razrađujući pomno sve detalje skladbi. Pritom se ističu njihova neupitna sviračka tehnika, ritmički puls toliko naglašen u skladbama izrazito plesnoga karaktera, dinamička ujednačenost dvaju instrumenata nejednakih intenziteta i unatoč tome dostignut veliki raspon nijansi, te savršen sklad zajedničkoga nastupa. Prostor salona Očić potvrdio se ponovno kao prostor prilagodljiv profinjenom komornom zvuku u kojem su dobitnici i glazbenici kao tumači glazbenih djela, ali i publika koja u tome uživa. Oduševljenje publike izvedbom Povijesti tanga izmamilo je dodatak – obradu židovskih pjesama za flautu i gitaru.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 23. studenoga 2013.

kritike