Spektar osjećajnosti

Ciklus Molto cantabile Koncertne direkcije Zagreb: Valentina Fijačko, sopran, Mario Čopor, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 7. prosinca 2013.

  • Valentina Fijačko, arhivska fotografija, foto: facebook.comValentina Fijačko je svoj recital u vrlo uspjelom ciklusu Molto cantabile hrabro posvetila izboru iz riznice hrvatskog repertora umjetničke popijevke. Izboru onih popijevki koje iole upućeni već dobro znaju. Ali trebalo se odvažiti novom predstavljanju. Reklo bi se, hit do hita, uz priznanje da hitove djelomično poznaju samo upućeni. Vaelentina Fijačko dokazala je da se bisera može naći i na domaćem terenu. I to je znala prikazati. Večer je ipak završila s izborom iz popijevki Richarda Straussa. Recital je ujedno posvetila spomenu na veliku hrvatsku sopranisticu Dragicu Martinis koja je veći dio života provela u Beču stekavši laskavu titulu Kammersängerin, za tadašnje austrijske prililke najveću počast.

    Dio praznih stolica nedovoljno brojne publike u Hrvatskom glazbenom zavodu uputio je na to da su vjerni slušatelji možda zbog udobnosti toplih soba propustili jedan istinski umjetnički doživljaj u izvedbi kompetentnih tumača – Valentine Fijačko i Marija Čopora za klavirom. Pijanist je bio pouzdana i kultivirana potpora pjevačici svestrana repertoara. Bio je dovitljiv, elastičan, a ujedno nenametljiv. Marijo Čopor, kojemu je suradnja s pjevačima životni poziv, dokazao je i kako to nije bez razloga, s izrazitim smislom za pjevački dah. Bio je odlična potpora i suradnik pjevačici koja je u velikom i ujedno skromnom stilu iznijela izabrani program. Riječ je bila o popijevkama Ivana pl. Zajca, Josipa Hatzea, Krste Odaka, Krešimira Baranovića, Ivana Brkanovića, Ivane Lang, Dore Pejačević i na kraju spomenutog Richarda Straussa.
    Mario Čopor, arhivska fotografija
    Pjevački recitali teški su, možda teži nego operna uloga jer sva raspoloženja i raznolikost sadržaja treba donijeti sam samcat uz pijanista. Pripovijedno, ali i bez suvišne geste, Valentina Fijačko uspjela je sve to posvećeno napraviti – srdačno, ponešto distancirano, a i napunjeno unutarnjom energijom. Nije se uplela u brbljetave priče uskog i smanjenog tona nego je smiono, kontolirano rakošnoga glasa krenula u svoje tumačenje. I u tome je bila izvorna i iskrena. Možda je bilo drukčije artikulirano od gipsanog obrasca specijaliziranih u tom repertoaru, ali je bilo svakako krajnje uvjerljivo. Pokazala je Valentina Fijačko i spektar osjećajnosti i smisla za primjereno oblikovanje izgovora teksta koji još vapi za malo dorade. Je li tu primjerice bila riječ o melankoliji popijevke Mura voda teče Krste Odaka, nečemu drugome, ili pak duhovitosti neodoljive i nezobilazne popijevke Crn-bel Krešimira Baranovića na stihove Frana Galovića. Ne zna se kako se može nagraditi dobar izbor i vrhunska izvedba kojoj se može pozavidjeti. Očito neće biti lako onima koji dolaze u Molto cantabile.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 9. prosinca 2013.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike