Pitki program

Koncertna sezona Zadarskog komornog orkestra: solist i umjetničko vodstvo Marco Graziani, violina; solistica Ankica Šoša, violina, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 16. prosinca 2013.

  • Zadarski komorni orkestar

    Pitki program drugog ovosezonskog koncerta Zadarskog komornog orkestra i ovog je Božića prošao u znaku koncert-majstora Marca Grazianija kao umjetničkog voditelja i solista. Hrvatskoj javnosti Graziani je poznat kao izuzetno talentiran i uspješan mladi violinist s biografijom koja bi prije mogla opisivati umjetnika s dužim radnim stažom. Stoga je i Zadar sa svojim Orkestrom imao sreće što ga je uspio angažirati kao koncert-majstora. Premda se u sezoni te tijekom Glazbenih večeri u Sv. Donatu za dirigentskim pultom ZKO-a izredaju različiti dirigenti, evidentan je Grazianijev razvoj u smjeru umjetničkog vodstva koje se nažalost očituje u samo jednom koncertu godišnje. Jer, nešto što se podrazumijevalo u eri koja je prethodila pojavi dirigenta – objedinjavanje koncert-majstora, solista i dirigenta u jednoj osobi – danas i nije samo po sebi razumljivo, osobito kada iziđemo iz sfere ansambla specijaliziranih za izvođenje glazbe prije 19. stoljeća.

    Prvoj skladbi koncerta, Osmoj simfoniji u G-duru Amanda Ivančića, dodijeljena je funkcija uvoda, odnosno svojevrsne uvertire u koncert. Ivančić je u svoje vrijeme bio poprilično poznat skladatelj duhovne glazbe čija su djela doslovno kolala srednjoeuropskim prostorom sve do Italije. Unatoč svojoj dopadljivosti i ljupkosti, ova tipična pretklasična kratka simfonija svojim tanašnim dvodimenzionalnim orkestralnim slogom u kojemu tek violine imaju kakva-takva posla, ne ostavlja mnogo prostora za osobito zanimljiva čitanja notnog zapisa pa se više činilo da se tim Ivančićevim djelom odrađuje zadatak promicanja hrvatske glazbe. Ipak, premda je i ta skladba reprezentent duha svog vremena, ne bi bilo naodmet da je ZKO s većom dozom sigurnosti odgovorio na očite poticaje svog umjetničkog voditelja.
    Marco Graziani i Ankica Šoša bili su solisti na koncertu Zadarskog komornog orkestra
    Vivaldijev Osmi koncert za dvije violine u a-molu RV 522 iz zbirke L'Estro armonico i Bachov Prvi koncert za violinu u a-molu BWV 1041 predstavljaju djela kakva zadarska publika uvijek voli poslušati. Grazianijeva solistička sugovornica u Vivaldijevom koncertu bila je izvrsna mlada zadarska violinistica Ankica Šoša, koja je osobito zablistala u trećem stavku. Ovi nadareni solisti s odlikom komunikativnog, inteligentnog i muzikalnog dijalogiziranja pokazuju da bi mogli i češće nastupati u istom sastavu, a i orkestar je prebrodio početnu sramežljivost te angažiranije odradio svoj dio posla. U Bachovom koncertu osobito treba istaknuti Grazianijevu britko artikuliranu solističku dionicu trećeg stavka, čija zvukovna oštrina pogađa bit ovog koncerta. Umjetnički pristup Vivaldiju i Bachu svojom kontroliranošću i suzdržanošću sustavno izbjegava ikakva agogička pretjerivanja, a jasnoća kontura postignuta je i odabirom nešto sporijih tempa, što je svakako mudrija odluka od nepromišljenih bravuroznih ispada. Premda je u prve tri skladbe (Ivančić, Vivaldi, Bach) nedostajala dionica bassa continua, ovako smišljen interpretacijski okvir ipak je uspio barem donekle nadomjestiti odsustvo te dubinske perspektive.

    Drugi dio koncerta predstavlja vrlo ugodan zaokret u smjeru često izvođene Serenade za gudače u e-molu, op. 20 Edwarda Elgara te Tri komada za komorni orkestar Ástora Piazzolle, koje je ZKO izvodio prvi put. Orkestar je prelijepu Elgarovu pastoralnu evokaciju predstavio u bujnoj romantičarskoj gesti, s osobitom pažnjom posvećenoj zaokruženom oblikovanju fraza. Piazzolla je izronio u svojstvenom ispreplitanju viševrsnih stilova i tehnika s argentinskim tangom, pri čemu svakako treba izdvojiti angažirano odsviranu dionicu klavira, a od stavaka impresivnu interpretaciju Fuge. Bez sumnje je Piazzolla bio i najveće ovogodišnje otkriće Zadarskog komornog orkestra koje je pokazalo u kojem bi se smjeru Orkestar mogao dalje razvijati. Očito je da je rad Marca Grazianija vidno/čujno usavršava profiliraniju kvalitetu Orkestra i upotpunjuje rad šefa-dirigenta Ivana Repušića.

    Koncert je završio prigodnom božićnom čestitkom u obliku pučke U se vrime godišća, a nama ostaje poželjeti da i u idućoj godini ovaj domaći orkestar svoju vjernu publiku obraduje kontinuiranim razvojem.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 18. prosinca 2013.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike