Pomno promišljena cjelina

Vokalni ansambl Antiphonus: umjetnički voditelj Tomislav Fačini, solist: Pavle Zajcev, violončelo, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 20. siječnja 2014.

  • Vokalni ansambl Antiphonus, umjetnički voditelj Tomislav Fačini, foto: Vedran PengaPod programskim nazivom Lamento održan je jedan od najzanimljivijih glazbenih događaja u ovosezonskoj zadarskoj koncertnoj shemi. Vokalni ansambl Antiphonus – specijaliziran kako za ranu, tako i za suvremenu glazbu – ovu je glazbenu večer također mogao nazvati i „al tempo dell'affetto, dell'animo“. Dobro je poznata ova uputa za izvođenje koju je Monteverdi dodao uz jedan od svojih najpoznatijih madrigala, Lamento della Ninfa iz 8. knjige madrigala, a koji se po sebi nametnuo kao vrhunac koncerta. Upravo je takav, monteverdijevsko-ekspresivan, supstancijalan pristup izvedenim, sofisticiranim kasnorenesansnim i baroknim skladbama, ali i onima iz 20. stoljeća, čiji zajednički nukleus – tugovanje.

    U programu su se ispreplitale Monteverdijeve tužaljke ninfe i Arijadne s Gesualdovim motetskim (Ave dulcissima Maria) i madrigalskim (Ecco morirò dunque) svijetlim i mračnim manirizmom, potom je slijedio povratak na još dva poznata Monteverdijeva madrigala iz 3. i 6. knjige (Vattene pur crudel i Ohime il bel viso) te završnica u židovskom dolorosu ciklusa Iz židovskog života Ernesta Blocha. Premosnice između skladbi oblikovane su dvostrukim intermezzima. Prvi čine violončelski predasi/uzdasi francuskog baroknog skladatelja Monsieura de Saint-Colombea (Les pleurs) i suvremenog litvanskog minimalista P Pēterisa Vasksa (Dolcissimo iz Gramata Cellam) u osebujno izražajnoj izvedbi Pavla Zajceva. Drugi intermezzo sačinjavaju čitanja literarnih prijevoda uglazbljenih Tassovih i Petrarkinih tekstova, kao i Gundulićeva prepjeva Rinuccinijevog libreta iz Monteverdijeve Arianne.
    Vokalni ansambl Antiphonus, umjetnički voditelj Tomislav Fačini, foto: Vedran Penga
    Tako profilirana večer – u kojoj ni jedan detalj ni sadržajem ni oblikom nije izlazio iz pomno promišljene cjeline – na trenutke je doista podsjećao na aristokratske večeri u kojima su glazba i poezija činile jednu cjelinu, a affetto preobražavao svaki ton. Ansambl Antiphonus za cilj očito nema izvedbeni perfekcionizam; on se podrazumijeva. Antiphonus želi dati više od poštivanja pravila suvremenog izvedbenog ceha. Želi obnoviti onu sadržajnu vezu između tona i riječi o kojoj možemo čitati u tolikim predgovorima tiskanih muzikalija na prijelazu 16. u 17. stoljeće. Pri tom se ne podrazumijeva samo monodija, nego i polifoni madrigal ranog 17. stoljeća. Današnje čitanje tih predgovora sugerira da skladatelji zamišljaju neizvedivu teoriju, spekulativnu teoriju sličnu onoj glazbe sfera. Pitamo se: kako bi to zapravo trebalo zvučati, što je skladatelj htio reći? Antiphonus nam daje vrlo uvjerljiv odgovor na to pitanje, jedno moguće čitanje koje u odnosu na izvedbeni prosjek ipak daje više potencijala naprosto zato jer je jasno da izvođači razumiju što su pjesnik i skladatelj htjeli reći te uspjeli to prenijeti publici. Takvog je pristupa logična posljedica ovoljetno Antiphonusovo snimanje nosača zvuka za ugledan i probirljiv Opus 3 s repertoarom hrvatske rane glazbe. I za ovaj iluminativni koncert i za novu promociju naše glazbe voditelju ansambla Tomislavu Fačiniju može se bez mnogo verbalnih izričaja uputiti jedan jednostavan: bravo!
    Vokalni ansambl Antiphonus, umjetnički voditelj Tomislav Fačini, foto: Vedran Penga
    Zaključna primjedba s obzirom na publiku: na prvi pogled čini se da bi prirodno stanište ovakva koncerta bilo na Glazbenim večerima u Sv. Donatu. No, zbog većeg broja školaraca-koncertnih posjetitelja doista je dobro preseliti ovakav vrhunski glazbeni događaj u koncertnu sezonu, umjesto rasplinuti ga u mnoštvu ljetnih donatovskih večeri. Potrebno je odgajati mlade naraštaje i na glazbi predmocartovske ere, a redovna koncertna sezona svojim vremenskim uokviravanjem unutar školske godine za to realno nudi daleko veće mogućnosti. Stoga je jedini nedostatak koncerta bio izostanak uobičajenih tiskanih koncertnih programa s ponekom rečenicom o svakoj skladbi, a što je s obzirom na publiku doista potrebno, tim više što se radi o nekim od cornerstonea zapadne glazbe. Ipak, istinski glazbeni doživljaj može – i bez formalno sročene informacije – provocirati mladog slušatelja da u trenutnoj virtualnoj stvarnosti i sam potraži odgovore na pitanja, kao i neke druge i drugačije izvedbe istih glazbenih sadržaja.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 22. siječnja 2014.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike