Savršena ravnoteža orkestra i solista

Koncertna sezona Zadarskog komornog orkestra, dir. Ivan Repušić, solisti: Diana Grubišić Ćiković, harfa, Domagoj Pavlović, klarinet, Žarko Perišić, fagot, Dani Bošnjak, flauta, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 24. veljače 2014.

  • Domagoj Pavlović, Žarko Perišić, Ivan Repušić i Zadarski komorni ansambl, foto: © Vedran Renga

    Još jedan koncert Zadarskog komornog orkestra sa dirigentom Ivanom Repušićem prošao je u znaku daljnjeg propitivanja terena glazbe 20. stoljeća. Premda se niti u jednoj skladbi ne radi o glazbi koja bi dodirivala Novu glazbu – dapače, cijeli je koncert bio usidren u mirnim vodama kasnog romantizma, neoklasicizma i impresionizma – oblikovati cijelu večer bez uobičajenog barokno-klasičnog uvoda moglo bi značiti i postojanije kročenje Zadarskog komornog orkestra vremenski bližim rutama, s ponekim gostom unutar postojećih izvedbenih mogućnosti.

    Prelijepa Bersina Idila u uspjeloj obradi Pavla Dešpalja za gudački orkestar nezaobilazno je djelce u repertoaru hrvatskih komornih orkestara, a za Zadarski komorni orkestar predstavlja jednu od onih temeljnih skladbi kojima će se orkestar uvijek iznova vratiti. ZKO izvodi Idilu s neskrivenom simpatijom i nutarnjim žarom, što svoje uporište nema samo u ljepoti skladbe, već i u Bersinoj i Dešpaljevoj vezanosti za Zadar. Sigurnosti izvedbe svoj je doprinos dao i smiren, odmjeren Repušićev pristup Idili nakon koje je uslijedilo, za zadarske uvjete, svježe djelo: Duet-Concertino za klarinet, fagot, harfu i gudače Richarda Straussa. Harfa je dakako ta koja će plijeniti pažnju mladih srednjoškolskih posjetitelja, budući da im je to zacijelo prvi susret uživo s tim instrumentom. U Straussovoj skladbi glavnu ulogu ipak ne igra harfa, nego klarinet i fagot. Izvrsni solisti Domagoj Pavlović (klarinet) i Žarko Perišić (fagot) doista su bili sjajan odabir za ovu slojevitu, virtuoznu skladbu u kojoj osobit problem predstavlja održavanje ritamsko-metarske ravnoteže između orkestra i solista. Bez savršene preciznosti ova polimetričnost predstavlja pravi kamen spoticanja koji cijeli pogon može dovesti do ruba raspada. Solisti su svoju ulogu odigrali majstorski ne samo u pogledu te savršene preciznosti i sigurnosti, nego i u harmoničnom spoju ljepote oblikovanja tona i virtuoziteta.
    Diana Grubišić Ćiković, foto: © Vedran Penga
    Harfa je bila jezgra iduće skladbe, Ravelove Introdukcije i Allegra za harfu, flautu, klarinet i gudače. Gudačkom kvartetu sastavljenom od svirača ZKO-a pridružili su se harfistica Diana Grubišić Ćiković, klarinetist Domagoj Pavlović i flautist Dani Bošnjak. Ravel je vrhunac koncertne večeri, u interpretacijskom spoju asketske, suzdržane transparentnosti i bujne, na trenutke dionizijski raspojasane silovitosti. Izvrsna harfistica pobrala je gotovo sve lovorike koje ipak idu i njenim odličnim kolegama u septetu. Ali to je i razumljivo: u Ravelovoj skladbi harfi pripada središnje mjesto s velikim brojem tehničkih i interpretacijskih nijansi, koje je Diana Grubišić Ćiković prepoznala i prezentirala na vrlo sugestivan i sofisticiran način.

    Smirena završnica koncerta nadolazi kroz Treću suitu iz Respighijevih Starih arija i plesova, koja je, baš poput Bersine Idile, rado izvođena skladba iz repertoara Zadarskog komornog orkestra. Neoklasicizam u svojoj lakopamtljivoj i lakoslušljivoj obradi renesansnih i ranobaroknih popularnih napjeva mogao bi navesti pokojeg slušatelja da se počne njihati uz ove poznate i uvijek drage zvuke. A izvedba? Promišljeno, uravnoteženo, muzikalno, jednostavno – lijepo.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 26. veljače 2014

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike