Prisjećanje na dobre utjecaje

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: U povodu 100. obljetnice rođenja Stjepana Šuleka, dir. Pavle Dešpalj, solist: Vladimir Krpan, KD Vatroslav Lisinski, 27. ožujka 2014.

  • Pavle Dešpalj i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije

    O stotom rođendanu violinista, dirigenta, pedagoga i ponajprije skladatelja Stjepana Šuleka (1914-1986) bio je red barem se nakratko, na jednom koncertu, prisjetiti njegova dobrog i utjecajnog djela koje je obilježilo nadolazeće generacije glazbenika. To je na svom redovitom koncertu u sklopu Majstorskoga ciklusa u Lisinskom učinio Simfonijski orkestar HRT-a. Tek dovoljno dobro za poslovičnu zagledanost u inozemna gostovanja, a situacija se neće ni uskoro niti vjerojatno ikada promijeniti, barem za gostovanja izvježbanih terijera atraktivnija. Za Šulekovu večer u Lisinskom bili su i zasad najkompetentniji tumači i veterani koji su izbliza poznavali kompzitora. Jedan se predstavio kao izvođač kojemu je skladatelj posvećivao svoja djela, a drugi kao njegov đak, obojica posljedično autentični tumači djela. S jedne strane je to bio Vladimir Krpan, pijanist dugovječne solističke karijere s osobitom sklonosti za skrb za hrvatsku glazbu, te čovjek zamjetne pedogoške djelatnosti koje je ostavilo traga. S druge strane je u generacijskom razumijevanju isto tako neumorni dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj. Uoči koncerta otvorena je i izložba o svjedočanstvima i zapisima iz umjetnikove ostavštine koju je priredila Eva Sedak, a predstavljen je i komplet snimki koji sadrži pet kompaktnih ploča osam Šulekovih simfonija nastalih od šezdesetih godina do lani. Kako je razdoblje dugo za današnje pojmove, snimke su uglavnom potekle iz fundusa Hrvatskoga radija ili svojevremeno Radio Zagreba.
    Vladimir Krpan i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije
    Program svečanog obljetničkog koncerta sadržao je Treći koncert za klavir i orkestar u C-duru i predzadnju, Sedmu simfoniju majstora koji nije odustajao od naslijeđenih dobrih starih glazbenih oblika bez težnji za nametnutom modom svojevrsne i često svakojake inovativnosti. U velikoj vještini skladanja Šulek se s kriterijem vrhunskog poznavatelja nije libio pozivati pa i obilato, u promijenjenom obliku, citirati prethodnike. Bila to riječ o Haydnu, Lisztu, Brahmsu, Beethovenu, Čajkovskom, Prokofjevu, Rahmanjinovu, Stravinskom ili kome drugome, prikupljao je i Ravelove ili Debussyjeve orkestralne boje... Čini se da je u današnje doba sveprisutne i navodne slobode glazbene produkcije, Šulek svojevremeno uporno gradio dorske stupove dobrih naslijeđa zapadnoeuropskog glazbenog stvaralaštva. Pavle Dešpalj, njegov đak i neumorni zagovaratelj, upornim izvedbama djela iz Šulekova opusa primijetit će da njegovo vrijeme dobrih navada čuvanja naslijeđenih obrazaca ponovno dolazi. Dakako, ako ih ne budemo u vremenu brzog življenja i traženja navodne izvornosti isto tako, bez puno grižnje savijesti, u vrlom novom svijetu uredno zaboravili.
    Vladimir Krpan, Pavle Dešpalj i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije
    U okvirima izložbe, promocije snimaka i jednoga koncerta uživo Simfonijskog orkestra HRT-a pod vodstvom Pavla Dešpalja i srčanim solistom Vladimirom Krpanom za klavirom, nastavljala se živost jednog utjecajnog opusa u našoj sredini. Klavirski koncert u C-duru je početkom nimalo društveno blagih sedamdesetih godina praizveo upravo Vladimir Krpan kojemu je i posvećen. Ozbiljnost i angažman izvedbe su to i danas potvrdili. Za znakovitu ilustraciju još jednog velikog poglavlja Šulekova skladateljstva, onog simfonijskog, s puno osjetljivost za isticanje detalja koji vežu zagledanost u naslijeđe i modernističke pokušaje, ogledno su se ponovno pobrinuli Simfonijski orkestar HRT-a i bliski znalac opusa, dirigent Pavle Dešpalj.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 29. ožujka 2014.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...