Uigrani solisti

Regionalni ciklus Točka-Tačka-Pika: Zagrebačka filharmonija, dir. Uroš Lajovic, solisti: Dani Bošnjak, flauta, Zoltán Hornyánszki, oboa, Ricardo Luque, fagot, Daniel Molnár, rog, KD Vatroslav Lisinski, 4. travnja 2014.

  • Uroš Lajovic i Zagrebačka filharmonija

    Blagoje Bersa, Wolfgang Amadeus Mozart i Felix Mendelssohn Bartholdy bili su na programu najnovijeg koncerta Zagrebačke filharmonije. Počelo je dugovječnom špicom Trećeg programa Hrvatskog radija, ali je to ipak bila živa izvedba Zagrebačke filharmonije. Dakako, riječ je o Idili Blagoja Berse. Predvodio ju je gost-dirigent Uroš Lajovic koji premda nije čest, ali je ipak redovit filharmonijski gost. Unatoč svim mogućim i nemogućim prlikama program koncerta odvijao se u velikom luku. Za to je zacijelo zaslužan i dirigent Uroš Lajovic. Prilika se ukazala i solistima iz Filharmonije u Mozartovoj Sinfoniji concertante za flautu, obou, fagot, rog i orkestar u Es-duru. Na koncertu svojim su se dosluhom i vještinom iskazali flautist Dani Bošnjak, oboist Zoltán Hornyánszki, fagotist Ricardo Luque i Daniel Molnár, hornist medena tona. Mora se prizati da je u nekim brzinskim djelovima bilo i nešto manje važnih posrtanja. Ona nisu omela cjelinu, poštivanje stila i naznake mijena i dramatike karakteristične za Mozartove opere. Koliko-toliko podatan orkestar slijedio je svoje uigrane soliste koji su se osobito potrudili oko kadence.
    Dani Bošnjak, flauta, Daniel Molnár, rog, Ricardo Luque, fagot, Zoltán Hornyánszki, oboa, dirigent Uroš Lajovic i Zagrebačka filharmonija
    U odnosu na davno dosegnute standarde profesionalnih ansambla čudno je bilo da pripremljeni tiskani program nije sadržao i popis stavaka. Ovaj put dobrohotni i prorjeđeni slušatelji i izostanak onih na izazovnom proljetnom ladanju nisu bili nimalo krivi za pokušaj pljeska nakon prvoga stavka. Zaduženi dirigent je bio precizni i pažljivi Uroš Lajovic, ali u svom neodoljivom scenskom nastupu flautist Dani Bošnjak mu je sekundirao kao što često zna činiti. Nije to bila situacija za osobitu ljutnju kada je ishod prihvatljiv.

    Drugi dio večeri bio je posvećen predviđeno scenskoj glazbi. Beskrajno šarmantna Mendelsshonova glazba za Shakespeareov San ljetne noći već je odavna počela živjeti i zasebno na simfonijskim koncertima. Dva jaka djela na sceni nisu nikada ozbiljno zaživjela u kompletu. Ni ovdje se tiskani program nije iskazao podrobnijim informacijama na početku nego tek u komentaru. Uroš Lajovic je upregnuo sve raspoložive snage u mogućim okolnostima. Sitni vez tisuću nota je bio prozračan, a svadbena koračnica na kraju pompozna i odrešita. U međuvremenu se krio i noćni ugođaj dobrim balansiranjem orkestralnih skupina i ravnotežom protočne i svima razumljive tonske slike. Uložen je veliki trud. Rezultati su dobri i nedovršeni. Za dobre vibre može se na onu svadbu poći koju čujete u svakoj crkvi u orguljskoj verziji.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 6. travnja 2014.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...