Dukati su dukati

16. Festival sv. Marka, Zagreb, 25. travnja – 10. svibnja 2014.: Katarina Krpan, klavir, Sreten Krstić, violina, Monika Leskovar, violončelo, Martina Zadro, sopran, Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, Dejan Vrbančič, tenor, Giorgio Surian, bas, Muzej Mimara, 26. travnja 2014.

  • Martina Zadro i Martina Gojčeta Silić, arhivska fotografija

    Ponekad se dogodi neka čudna koincidencija pa nastane fascinacija temama iz neke zemlje. Tako su se u nekoliko tjedana u raznim medijima na ovdašnjoj sceni slile škotske teme. Emitira se serija o okrutno pogubljenoj kraljici Mary Stuart ljutoj suparnici engleske djevičanske kraljice Elizabete I, filmski televizijski izbor također je ponovno pao na Gorštaka (Highlander). Uostalom, davno prije i opera je dotakla temu o Mary Stuart, a obližnji Beč već odavna ima dva značajna škotska odredišta u centru. Teško je reći imaju li zaredale škotske teme na domaćem nam terenu trenutno veze s glasovima o škotskom referendumu o nezavisnosti od Ujedinjenog Kraljevstva koji se priprema u rujnu, ali prema anketama sudeći, zasad ima tek malu iznadpolovičnu potporu.

    Sreten Krstić, arhivska fotografija, foto: © Mirko CvjetkoBila ili ne bila slučajnost, i već 16. festival sv. Marka u program je uvrstio izvedbu Škotskih pjesama, odnosno obradu 25 tradicijskih pjesama iz pera Ludwiga van Beethovena op. 108 koje su mu naručene i sasvim solidno plaćene (četiri dukata po pjesmi). Ali, da stvar ne bude jednostavna, skladatelj se pobrinuo da obrade nose njegov čujni potpis već i izborom sastava: uz jedan ili više vokala je tu i uvijek osjetljivi klavirski trio pa se i naručitelj, bankar Thompson malo i bez posljedica mrštio na kompleksnost. Pjesme su obrađene na izvornom engleskom jeziku, njegovoj škotskoj i keltskoj inačici, a koju godinu kasnije su u njemačkom prijevodu bila je priređena i izvedba u Berlinu. Svježa cjelovita zagrebačka ivedba na Festivalu sv. Marka bila je pravi mali muzikološko-izvedbeni pothvat i prva u Hrvatskoj koju je u dvorani Muzeja Mimara ostvario klavirski trio u sastavu Katarina Krpan za klavirom, violinist Sreten Krstić (mogla bi biti i flauta) i violončelistica Monika Leskovar te pjevači Martina Zadro, Martina Gojčeta Silić, Dejan Vrbančić i nezaobilazni Giorgio Surian.

    Beethovenove Škotske pjesme šarmantne su, ali izvođene u cjelini ipak izazivaju zamor. No, kada ste slobodni umjetnik poput Beethovena dukati su dukati dostatni za preživljavanje, a valjalo se malo i odmoriti nakon zahvata Hammerklavier sonate op. 106 i prije zadnjih triju klavirskih sonata op. 109, 110 i 111 koje naslijeđeni oblik ispituju do krajnjih granica. Dobro su tada za pritojnu plaću došle i varijacije na ukrajinsku narodnu pjesmu Minka i Škotske pjesme. Izvođači su se u Mimari svojski potrudili, ali je problema s dikcijom bilo u izobilju sve do teškog razumijevanja. Engleski očito nije lak u pjevanju, a škotski dijalekt još manje dok smetnju rade i operne navike koje toj vrsti glazbe narodnih korjena i ne pristaju baš najbolje. Najviše je karakternosti u življim pjesmama dao iskusni Giorgrio Surian, a u nekoj vrsti tugaljivih balada Martina Zadro. Ma kako pothvat bio respektabilan s vrijednim klavirskim triom, te dobro pripremljen, neki sljedeći put bolje bi bilo izabrati otprlike polovinu ili pokoju šarmantnu za dodatak.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 28. travnja 2014.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike