Virtuozna solistica

Zadarski komorni orkestar, dir. Ivan Repušić, solistica: Lucja Madziar, violina, Crkva sv. Donata, 9. lipnja 2014.

  • Lucja Madziar, foto: © Vedran PengaZavršnica zadarskih koncertnih sezona redovito je rezervirana za Zadarski komorni orkestar, kojemu se pridružuju solisti, a vodstvo varira između šefa-dirigenta Ivana Repušića i nekog gostujućeg dirigenta ili umjetničkog voditelja. Ove je godine solistica bila poljska violinistica Lucja Madziar, a dirigent Ivan Repušić. Lucja Madziar ime je koje bismo još koji put voljeli čuti u Zadru. Ta darovita mlada violinistica sa životopisom uobičajenim za virtuoze (nagrade na međunarodnim violinističkim natjecanjima, brojni koncerti diljem svijeta, snimljeni nosači zvuka itd. itd.) danas je koncert-majstorica Državne opere u Hannoveru.

    Njezin nastup sa skladbom njezina zemljaka Henryka Wieniawskog (Fantasie brillante na teme iz Gounoudovog Fausta za violinu i orkestar op. 20) zasluženo je polučio ovacije. Spoj savršeno čistog zvuka, briljantnog virtouziteta, izuzetne muzikalnosti i unutarnje sigurnosti nekoga tko je od malih nogu naviknut na stage, morao bi zadovoljiti i najzahtjevnijeg kritičara. Koliko god bilo poznato to djelo Wieniawskog, šteta je što se Lucja Madziar zadarskoj publici predstavila s jednim tipičnim virtuoznim komadom 19. stoljeća, dok je ona prava Lucja Madziar ukorijenjena u Bachovu svemiru, čiji je djelić nagovijestila u dodatku. Bio bi pun pogodak kad bismo je mogli čuti u integralnoj izvedbi bilo koje od Bachovih partita.
    Lucja Madziar, Ivan Repušić i Zadarski komorni orkestar, foto: © Vedran Penga
    Ostale skladbe na koncertu nalaze se pod nazivnikom one ugodne, melodiozne i uvijek omiljene glazbene literature za koju se unaprijed zna da će izazvati dobru recepciju. Puccinijeva elegija za gudače Crisantemi, dvije obrade Griegovih solo-popijevki Herzwunden i Letzter Frühling iz op. 33 (naslovljenih kao Dvije elegične melodije za gudače op. 34) te neizostavna Griegova Holberg-suita unijele su osvježavajući dašak Skandinavije u pregrijani prostor Sv. Donata. Puccini se pritom nepogrešivo uklapa u ovaj zacrtani programski koncept tugaljive melodioznosti i stiliziranih plesnih obrazaca, a Holberg-suita kao višegodišnji dio koncertnog repertoara ZKO-a djelo je koje će uvijek oduševiti zadarsku publiku.

    Izvedba Zadarskog komornog orkestra nije u interpretativnom pogledu donijela novih tumačenja: široki, muzikalno oblikovani melodijski pokreti, opuštena gestikulacija te ravnoteža u postavljanju minuciozno dorađenih pojedinačnih dionica i bujnog zajedničkog orkestralnog zvuka predstavljaju prepoznatljiv pečat Repušićeva rada s tim ansamblom. Ako koncert u interpretacijskom i intelektualnom pogledu i nije bio osobito zahtjevan, donio je opuštanje koje je ove užarene ljetne večeri bilo itekako dobrodošlo. A ponekad je upravo to ono što je potrebno.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 11. lipnja 2014.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike