Veliki zahvat s dobrim ishodom

Bijeli ciklus Zagrebačke filharmonije: Uz blagdan Tijelova, dir. Michael Schønwandt, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, solisti: Ivana Lazar, sopran, Ljubomir Puškarić, bariton, KD Vatroslav Lisinski, 13. lipnja 2014.

  • Michael Schønwandt i Zagrebačka filharmonija

    Danski je princ stigao, zgodno bi poslužio Shakespeareov Hamlet. Riječ je o danskom dirigentu Michaelu Schønwandtu, koji je na početku karijere, osamdestih godina bio ravnatelj Kraljevskog orkestra i Opere u Kopenhagenu. U međuvremenu je obišao svijet i sva važna mjesta bez puno danas najvažnije medijske pompe. Dugo se nije mogao čuti suvislije uživo vođen Njemački rekvijem Johannesa Brahmsa. (Ušminkane snimke ne računaju se.) Posljednji koncert Zagrebačke filhamonije u sezoni u Lisinskom velebno se pozabavio upravo tim Brahmsovim djelom. Kako je djelo rijetko na repertoaru, prilika da ga se čuje uživo uvijek dobro dođe.

    Ipak, u odnosu na Verdijev ili Mozartov Rekvijem, Brahmsov privuče manje slušatelja u udobno nepopunjenu dvoranu Lisinski. Udobno nepopunjenu, ali ipak punu više no pažljivih slušatelja. Koncert Filharmonije bio je vezan uz Tijelovo, blagdan za koji bi se malo tko usudio okladiti da ga zna otprve objasniti. Malo-pomalo Zagrebačka filharmonija u ambicioznijem pomlađenom sastavu svira, ako ništa drugo, urednije. Zaokružena i izjednačena tona u svim skupinama za razliku od dugogodišnje mode osamdesetak solista, a svaki sa svojom politikom, razumijevanjem i osjećajem glazbe koju izvodi. Dirigent Schønwandt u čitanju Brahmsova Rekvijema tu navadu uspio je objediniti.
    Ivana Lazar, Michael Schønwandt, Berislav Puškarić i Zagrebačka filharmonija
    Sedam stavaka Brahmsova Njemačkog rekvijema, op. 45 za sole, zbor i orkestar prošlo je u jednom dahu uz sudjelovanje Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić. Vokalni solisti bili su sopranistica Ivana Lazar i bariton Ljubomir Puškarić. Zanimljivo je da se oni u cijelom Brahmsovu djelu ne susreću ni u kakvom dvopjevu. No svaki od solista ima svoj monolog koji su oboje znali uvjerljivo iznijeti. Masovni zbor Goranovaca s penzionerima iz generacije 40, pa i 50 plus, te mladim snagama disciplinirano je, fino zaobljena tona u kojem ipak pretežu ženski glasovi, savjesno pripremio sada već nezaobilazni Luka Vukšić.

    Selig sind, blaženi su, stoji na početku i na kraju djela. Blaženi su oni koji patnju trpe i blaženi su mrtvi u prvom i zadnjem od sedam stavaka. Kada je Brahms dovršio Njemački rekvijem, djelo je već sljedeće godine u drugoj polovini 19. stoljeća izvedeno dvadesetak puta. Valja se uvijek prisjetiti da je izvedba uživo, osim tiskanih nota samo za izvođače, u to doba tehnologije koja još nije bila ni u povojima, bila jedina relevantna. Deseci tada suvremenih izvedbi nisu za šalu malu. U promijenjenom kontekstu, Njemački rekvijem još uvijek stoji poput monumenta. Opor i težak. Sve je te teške elemente i popudbinu na dobar način znalo iznijeti veliko izvodilačko tijelo sastavljeno od vokalnih solista, masivnog zbora i razvedenog orkestra, predvođeno dirigentom Michaelom Schønwandtom.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 15. lipnja 2014.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...