Sjaj malih majstora

54. Glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 7. srpnja – 14. kolovoza 2014.: Bavarski i austrijski barok, Fantasmi (barokni orkestar i solisti Sveučilišta North Texas), voditelj ansambla: Paul Leenhouts, flauta, Crkva sv. Donata, 15. srpnja 2014.

  • Fantasmi

    Već dan nakon maestoznog Beethovena u zadarskoj prvostolnici, zadarski ljetni glazbeni festival nastavlja se u ambiciozno postavljenom tonu ovogodišnjeg okvira. Koncert ansambla Fantasmi istodobno je i prvi koncert rane glazbe, čiji su izvođači studenti koji se specijaliziraju za ranu glazbu na poznatom College of Music teksaškog Sveučilišta. Jedini profesionalci u ansamblu su Nizozemac Paul Leenhouts (flauta i voditelj ansambla) i Nijemac Christoph Hammer (čembalo), obojica profesori na spomenutom Sveučilištu. Leenhouts je poznato ime u svijetu rane glazbe, a na Sveučilištu obnaša funkciju predstojnika Odsjeka za ranu glazbu. Ansambl jest iz Texasa, ali Texas je pri tome samo točka spojnica više kontinenata i nacionalnosti: Fabiana Gonzalez (mezzosopran), Bradley King (bariton), Andreas Stoltzfus (truba), Josip Kvetek i Chuong Vu (violine), Jan-Hendrik Harley (viola), Fran Leboš (violončelo), Aaron Olguin (violone). Od ovih imena izdvojimo dva: Osječanina Josipa Kveteka i Križevčanina Frana Leboša, obojicu nagrađivanih na brojnim gudačkim natjecanjima. Nadajmo se da ćemo i u Hrvatskoj ipak češće čuti njihova imena - odnosno da se neće nestati u moru naših mladih talenata koji su napustili domovinu.
    Fantasmi
    Ansambl Fantasmi izveo je niz skladbi malih majstora bavarskog i austrijskog baroka (Gottlieb Muffat, Agostino Steffani, Ludwig Senfl, Heinrich Ignaz Franz von Biber, Johann Heinrich Schmelzer, Johann Georg Conradi, Benedikt Anton Aufschnaiter, Johann Caspar Kerll, Johann M. Spieß, Johann Friedrich Fasch i Johann Christoph Pez), pri čemu je voditelj ansambla Leenhouts osobitu pažnju posvetio raznolikosti izvođačkih sastava i odmjenjivanju glazbenih vrsta. Sve je to više ili manje zanatska glazba 17. i 18. stoljeća (uz iznimku renesansnog Senfla), poneka i s manirističkim gestama, glazba koja je još uvijek skrivena po različitim arhivima u Uppsali, Dresdenu, Bruxellesu i Kroměřižu – dakle neobjavljena, a time i podatna za studentsko učenje muziciranja iz originalnih notnih zapisa. Proces rekonstrukcije bilo koje glazbe svakako predstavlja izazov studentskoj populaciji, bez obzira na umješnost mentora.

    Leenhouts i Hammer su duša i spiritus movensi ansambla, a kao glazbenici – vrhunski znalci. Rana glazba danas ionako ne opstoji samo kroz lijepo i muzikalno muziciranje, nego kroz njegovu fuziju s ozbiljnim i opsežnim interdisciplinarnim znanjima. Fantasmi slijedi sve kanone suvremenih standarda za povijesno obaviještene izvedbe rane glazbe. Estetičko usmjerenje ansambla je dakako nizozemska škola, što je i poprilično solidna osnova. Možda je Leenhoutsov pristup mrvicu anakron. Ipak, to ne znači da mu se trebaju poreći i opravdanost i ljepota, kad sviđanje-nesviđanje ionako ovise o slušateljevim preferencijama i navikama. Jasno je da ansambl Fantasmi u cjelini nije svjetska klasa, no radi se o nizu vrlo sposobnih i muzikalnih mladih ljudi koji su dijelovi obrazovnog sustava (a time i nepodložni kritici) te doista mnogo obećavaju. Mahom su to studenti koji su dobili stipendije, pa tako i marljivošću i talentom strše iznad prosjeka.
    Fantasmi
    Leenhoutsov koncertni koncept svakom je studentu pošteno dao priliku da pokaže što može i zna, a zapravo su svi prihvatili bačenu rukavicu i svojski prionuli poslu. Nakon početne nesigurnosti i zakočenosti iz kojih je studente izbavio iskusni profesorski dvojac Leenhouts i Hammer, studenti su se vidljivo opustili, otkravili i pokazali da itekako mogu nadići školničku razinu muziciranja. To se osobito pokazalo u drugom dijelu koncerta tijekom kojega se u više skladbi ne bi moglo zamijetiti da ne sviraju profesionalci. Baza je, dakle, tu – samo na nju treba dalje nadograđivati, dok se praksa ionako stječe samo što većim brojem koncerata.

    No, što ansamblu leži (možda) više od baroka? Country! Dodatak u tipičnom teksaškom stilu je taj koji je najviše oduševio publiku, ne samo zato što bi bio osvježenje nakon ponekih pomalo sterilnih baroknih nota, negoi stoga što je dodatak prštio glazbenom iskričavošću i energijom. Gotovo da nam je bilo žao što nismo mogli čuti još koju sličnu improvizacijsku gestikulaciju, što i jest poveznica između barokne i tradicijske-etno-folklorne glazbe. Ako i nismo čuli neke svježije izvedbene pristupe ranoj glazbi, dobar koncert ostaje dobar koncert.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 17. srpnja 2014.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike