Glazbena duša Iberskog poluotoka

54. Glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 7. srpnja – 14. kolovoza 2014.: Renesansni flamenco, Nova schola Labacensis, ansambl za ranu glazbu, umjetničko vodstvo: Boris Šinigoj, Crkva sv. Donata, 17. srpnja 2014.

  • Nova schola Labacensis, ansambl za ranu glazbu, foto: Vedran Penga

    Renesansni flamenco
    bio je naslov petog koncerta ovogodišnjih Glazbenih večeri u Sv. Donatu na kojem je nastupio slovenski ansambl za ranu glazbu koji je pobudio oduševljenje publike u Crkvi sv. Donata. Slobodno postavljen program srednjovjekovne, renesansne i barokne glazbe naglasio je suvremene interpretacijske moduse muziciranja rane glazbe: ukoliko neki ansambl želi dobiti na uvjerljivosti te postići visoki stupanj koncentracijske gustoće i interesa publike, mora se upustiti u proučavanje različitih folklornih glazbenih tradicija, osobito improvizacijskih tehnika. Upravo time se vodi ovaj mladi deseteročlani ansambl koji je ukazao na nestabilnost strogih granica između pučke i umjetničke glazbe uopće. Stoga i ne čudi što je prvi od dva dodatka na kraju koncerta bila jedna slovenska narodna pjesma.

    Urška Centa, foto: Vedran PengaU velikom bogatstvu replika originalnog instrumentarija suvišno je nabrajati koji član svira koji instrument: svi su multitalenti i muziciraju na po nekoliko instrumenata u rasponu od srednjeg vijeka do baroka, od teorbe i arapske lutnje do blok-flauta i različitih udaraljki. Ipak, u želji da se što više dobije na ritamskom i zvukovnom obilju, instrumentacijski je koncept ponegdje išao u hiperboliranje. Kod pojedinih glazbenih brojeva bilo bi potrebno obratiti pažnju na prezasićenost i prenatrpanost zvuka, poput one u aragonskoj Riu, riu, chiu Mattea Fleche, u kojoj je prevelik instrumentarij prekrio prelijep, bogat sopran Tadeje Pance te ga pretvorio u tanku liniju koja se bori za svoj dio zvukovnog prostora.

    U kaleidoskopu rane glazbe ima prostora za raznolikost i u pogledu nacionalnosti i glazbenih žanrova: plesovi, himni, narodne popijevke, ricercari i tako dalje. Našlo se tu pučkih hitova rane glazbe koji su neizostavni dijelovi koncertnih programa odnosno albuma u svojim najraznorodnijim anonimnim ili skladateljskim verzijama, kao što su Folia, Canario ili Christ ist erstanden. Izvanglazbeni su rekviziti već godinama, pa i desetljećima, nezaobilazan dio koncerata rane glazbe, pri čemu svojevrstan muss predstavljaju neke od sljedećih komponenti: srednjovjekovna/renesansna odjeća izvođača, ples, dramski nastup i/ili interpolacije čitanih/recitiranih tekstova, poigravanja s osvjetljenjem… Znači li to da nam je za doživljavanje rane glazbe potreban neki drugi impuls osim same glazbe zbog stoljeća koja treba premostiti ili zbog naše nesposobnosti da se fokusiramo na drukčije, kao što je i koncert neke etno glazbe nezamisliv bez plesa u narodnoj nošnji? Tako je na ovom koncertu osobitu atrakciju pobudila odlična flamenco plesačica Urška Centa, čija je istodobna senzualnost i stroga kontroliranost pokreta sa scenskim rekvizitima poput marama, lepeza i kastanjeta na dojmljiv, pa i potresan način utjelovila glazbenu dušu Iberskog poluotoka. Taj dobro osmišljen koreografski potez u korespondenciji s povezivanjem pučkog i umjetničkog daje životnu svakodnevnost ovom tipu glazbe koja nema brojčano velik broj zaljubljenika.
    Nova schola Labacensis, ansambl za ranu glazbu, foto: Vedran Penga
    Da bi se iz srednjovjekovne i renesansne glazbe nespekulativnog, pučkog karaktera izvukla glazbena energija te da bi se pokazala sva živahnost i blistavost tih glazbenih stoljeća, nije dovoljno samo pronaći replike instrumenata te naučiti par gegova iz svjetskog movementa povijesno obaviještenih izvedbi. U cijeloj toj priči ponajprije je potrebno pronaći glazbu, u čemu je Nova schola uspjela u popriličnoj mjeri. Na improvizacijsku spretnost, motiviranost i nutarnju živahnost pretežno mladih umjetnika Nove scholae Labacensis publika će spontano reagirati – ona zna prepoznati razliku između poze i stvarnosti. Premda se ne može tvrditi da će taj ansambl ostvariti svjetsku karijeru (na kraju krajeva, broj ansambala rane glazbe u odnosu na broj slušatelja još uvijek nije u ravnoteži potrebnoj za pouzdan opstanak na tržištu), ova grupa solidnih, muzikalnih i motiviranih svirača pod znalačkim vodstvom Borisa Šinigoja ima dobre preduvjete za kvalitetan razvoj. U stjecanju ugleda zacijelo će im pomoći i sudjelovanje u Glazbenim večerima u Sv. Donatu.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 19. srpnja 2014.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike