Nevjerojatna imaginacija

54. Glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 7. srpnja – 14. kolovoza 2014.: Češki virtuozi, Orquestrina Baborák, umjetničko vodstvo: Radek Baborák, rog, crkva sv. Donata, 10. kolovoza 2014.,

  • Orquestrina Baborák i Radek Baborák, foto: www.donat-festival.com

    Još jedan izvrstan koncert u nizu odličnih ovogodišnjih Glazbenih večeri u Sv. Donatu protekao je u tematskom predznaku Večeri – u plesu. Ovog puta radi se o svjetskom imenu i češkoj inačici Radovana Vlatkovića, hornistu Radeku Baborku. Baborák se nakon desetgodišnjeg rada u Berlinskoj filharmoniji i osnutka Češke sinfoniette okrenuo novom projektu, osnivanju Orquestrine Baborák, ansambla sastavljenog od najizvrsnijih čeških gudačkih i puhačkih snaga posvećenog koncertnim izvedbama plesne glazbe noćnih klubova, barova i salona odnosno klasične glazbe nadahnute time. Koliko je jak sirenski zov te glazbe, posljednjih godina svjedoči niz ansambala sastavljenih od vrhunskih klasičnoglazbenih profesionalaca koji se s velikom strašću predaju glazbi donedavno smatranoj inferiornoj onoj iz koncertnih dvorana. Fascinacija akademskih glazbenika drugim glazbama pokazuje da se profesionalna zasićenost repertoarom klasične glazbe može uspješno zaliječiti i pomoću dobrog iskorištavanja tehničke spreme zadobivene godinama istog profesionalnog treninga. A upravo je to slučaj i sa češkom Orquestrinom Baborák.

    Radek Baborák, foto: www.donat-festival.comTo je ansambl kraće glazbene povijesti koji se tek počinje probijati na svjetskoj glazbenoj sceni. Orquestrina je nastala kao fuzija glazbenika iz još jednog Baborkovog projekta (Baborák Ensemble) s Epoque Quartetom i probranim gostima poput sjajnog bas-klarinetista Petra Valášeka. Produkt je uzbudljiva izvedba vrlo privlačna programa čiju su okosnicu sačinjavala tri veća djela (Piazzolina Povijest tanga, Koganove Hasidske pjesme i Ravelov Boléro) te intermezza sastavljena iz nekoliko kraćih skladbi (Stolen Moments Olivera Nelsona, Petite suite Charlesa Koechlina, Libertango Ástora Piazzolle i Allegro e vivace Yorka Bowena). Iz mješavine jazza, kasnog romantizma, neo-stilova, glazbe 20. i 21. stoljeća nadahnute Klezmerom, tangom i drugim, glazbe u većoj ili manjoj mjeri povezane s plesom, satkan je koncert čija su jedina pravila da je glazba dobra i da se izvede na maštovit način.

    Manje je važno radi li se o skladbama koje su se probile u korpus klasičnog repertoara poput Povijesti tanga i Boléra ili o rubnim opusima raznorodnih provenijencija. Radek Baborák kao osnivač, voditelj i dirigent očito nema ortodoksne i okamenjene stavove oko estetičkog smjera u kojem bi trebao ići njegov ansambl, što osigurava dostatnu količinu slobode, lepršavosti i onoga što najjednostavnije možemo nazvati – zvukovnom zanimljivošću. Eksperimentiranje s obradama podastire nevjerojatnu imaginaciju koju može iznjedriti jedan politalent poput Baborka, pri čemu nemalu ulogu ima izmjenjivanje različitih instrumentalnih blokova i kombinacija, od kojih je svaka novo iskustvo: gudački kvartet sa rogom (Kogan), kvartet rogova (Koechlin), komorni orkestar sastavljen od gudača, bas-klarineta i tri roga (Piazzola), kojima se pridružuju klarinet i fagot (Ravel).
    Orquestrina Baborák i Radek Baborák, foto: www.donat-festival.com
    Nije naodmet napomenuti da su glazbenici ono najbolje što češka glazbena scena može ponuditi kao rezultat duge tradicije praškog konzervatorija uz nepogrešiv muzikantski feeling. Slušajući Orquestrinu Baborák, i ne htijući mora se parafrazirati naslov djela još jednog velikog Čeha – nepodnošljiva lakoća muziciranja, koja bi svojim samorazumljivim virtuozitetom u funkciji muzikalnosti i nehotice mogla izazvati frustraciju prosječnog instrumentalista. No, češki su glazbenici toliko opušteni i simpatični majstori da ne ostavljaju prostor ikakvoj zavisti; prije bi se moglo reći da im je misija potaknuti (pa i izazvati) druge akademske glazbenike na sudjelovanju u sličnim izazovnim projektima. Pa ako će u glazbenom svijetu nastati još koja orquestrina – tim bolje.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 12. kolovoza 2014.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike