Aristokratska neopterećenost

54. Glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 7. srpnja – 14. kolovoza 2014.: Sunrise Mass, Zadarski komorni orkestar, Marco Graziani, violina i umjetnički voditelj, Komorni zbor Ivan Filipović, dir. Goran Jerković, Crkva sv. Šime, 14. kolovoza 2014.

  • Zadarski komorni orkestar, foto: donat-festival.com

    Zadarski komorni orkestar i ove je godine nastavio lijepu tradiciju zatvaranja Glazbenih večeri u Sv. Donatu s besplatnim koncertom za građanstvo. Dok se taj posljednji koncert festivala uobičajeno izvodi u zadarskoj prvostolnici, ovog je puta održan u drevnoj zadarskoj Crkvi sv. Šime, popunjenoj do posljednjeg mjesta. S obzirom na profil i namjenu koncerta, i repertoar je smjerao ka privlačenju raznolikih slojeva publike, no bez revijalnih natruha. Prvi dio koncerta bio je posvećen Mozartu (Adagio i fuga u c-molu, KV 426 i Koncert za violinu i orkestar u A-duru br. 5, KV 210), a drugi suvremenom norveškom skladatelju Oli Gjeilu (Sunrise Mass).
    Marco Graziani i Zadarski komorni orkestar, foto: donat-festival.com
    Sve je popularnija pojava orkestara (osobito onih s mlađim sviračima) koji nastupaju bez dirigenta; tako smo ovog ljeta uživali u Eroici u izvedbi talijanskog orkestra Spira mirabilis. Zadarski komorni orkestar od Božića 2011.. jednom do dva puta godišnje održava koncerte s Marcom Grazianijem kao umjetničkim voditeljem i koncert-majstorom odnosno solistom. Svaki koncert pokazuje njegovu gradaciju kao umjetničkog voditelja koji mnogo pažnje posvećuje što muzikalnijem oblikovanju orkestralnog zvuka u njegovoj ukupnosti, dok se istovremeno savršena izvedba violinske solističke dionice po sebi podrazumijeva. Grazianijev je rad s orkestrom u pojedinim segmentima objektivno kvalitetniji od rada nekih profesionalnih dirigenata, a i vidljivo je da po pitanju repertoara nastoji razvijati strukturalni napredak. No, čini se da su Mozartov majstorski Adagio i fuga trenutno ipak prevelik zalogaj za Zadarski komorni orkestar. Premda je otprve jasno da je Graziani uložio mnogo truda u što dublje i cjelovitije iščitavanje polifonih slojeva te partiture, nije pravedno okriviti umjetničkog voditelja za nepotpuno i nepravovremeno stapanje svih dionica pri prijelazima teme fuge iz dionice u dionicu. Nakon određene doze napetosti, prouzročene nesigurnošću prilikom muziciranja zahtjevne skladbe, Zadarski komorni orkestar mnogo je spremnije prešao na ovaj poznati Mozartov violinski koncert.
    Goran Jerković, foto: donat-festival.com
    Svatko tko je imao prilike čuti Marca Grazianija kao solista ustvrdit će da se radi o autentičnom talentu u kojemu se sretno sintetiziraju savršena tehnička sprema, kristalno precizna čistoća tona, prekrasno oblikovane glazbene fraze i neupitni muzikalni nerv. Stoga su i njegove solističke izvedbe svojevrsni odmori za dušu gotovo pastoralna karaktera, koji u sebi posjeduju laku gracioznost i aristokratsku neopterećenost. Graziani je nastojao nešto od toga prenijeti i sviračima Zadarskog komornog orkestra, osobito u pogledu što trodimenzionalnije zvukovne slike, u čemu je najvećim dijelom i uspio. Nažalost, rogovi su svojim nepreciznim i nečistim visokim tonovima (odsvirati ih kako treba kod Mozarta je gotovo majstorski pothvat!) povremeno narušavali opći lijepi dojam. No, publika je bila koncentriranija na izvrsnu Grazianijevu solističku dionicu, pa se i izborila za prekrasno interpretiran dodatak u obliku Adagia iz Bachove Sonate za violinu u C-duru BWV 1005.

    Drugi dio koncerta na scenu je doveo ugledni amaterski Komorni zbor Ivan Filipović i dirigenta Gorana Jerkovića. Sunrise Mass napisao je mladi norveški skladatelj Ola Gjeilo, čiji je estetički credo skladanje strukturalno jednostavne, melodiozne klasične glazbe ugodna zvuka za šire narodne mase iliti, po njegovim vlastitim riječima, glazbeni populizam. Tako se u Sunrise Mass može pronaći svega: Faurèov Rekvijem, Arvo Pärt, Philip Glass, ambijentalna ... i – nadasve – filmska glazba, osobito John Williams. Nije to glazba koja će promijeniti povijest glazbe, dapače, više zvuči kao da ju je pisao neki student, ali očito je da ima tržišnu prođu ako je izdaju ugledne kuće poput Chandosa i Decce, a slušaju je brojni poklonici izvan profesionalnog svijeta klasične glazbe. Privlačna, popularna i neinventivna, s čestim referencama na holivudske glazbene sekvence, ta je glazba savršeni produkt našeg konzumerističkog doba i ne srami se toga. Dapače. No, ako će nekoga zainteresirati da posluša i izvorni Faurèov Rekvijem, so be it.
    Komorni zbor Ivan Filipović, Marco Graziani, Goran Jerković i Zadarski komorni orkestar, foto: donat-festival.com
    Komorni zbor Ivan Filipović s dirigentom Goranom Jerkovićem poslovično je obranio svoju visoku poziciju koja se opasno približava profesionalnoj razini. Ivan Filipović je u svojoj povijesti dokazao da može izvesti sve: od povijesno obaviještenih izvedbi rane glazbe do promicanja glazbe suvremenih hrvatskih skladatelja. U ovoj čistoj izvedbi kompaktnog zvuka u kojoj je svaki ton na svom mjestu, Komorni zbor izvukao je maksimum iz Gjeilove Mise. Njegovanih i lijepih glasova, neuništenih studijem opernog pjevanja, a u odmjerenom suzvučju i bez dramatičnih pretjerivanja, pjevači su uz rad neumorna dirigenta i znalca zborske glazbe Gorana Jerkovića pronašli punu i pravu mjeru svih elemenata potrebnih za kvalitetnu izvedbu. U odnosu na zbor, Zadarski komorni orkestar zvučao je kao pomalo blijed, pozadinski igrač, no Gjeilo orkestru i nije namijenio odveć važnu ulogu. Publika nije sakrivala svoje zadovoljstvo koje je urodilo jednim a cappella dodatkom, prigodnim marijanskim Assumpta est Maria, čime su završile ovogodišnje uzbudljive Glazbene večeri u Sv. Donatu s pregrštom interesantnih i izvrsnih koncerata.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 16. kolovoza 2014.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike