Romantičarski vihor

Koncertna sezona Zadarskog komornog orkestra: dir. Ivan Repušić, solist: Vedran Kocelj, truba, Crkva sv. Donata, 13. listopada 2014.

  • Zadarski komorni orkestar i Ivan Repušić, foto: © Vedran Penga

    Blistava karijera Ivana Repušića vinula se u nedostižne visine: Repušić će od sezone 2016./2017. s dirigentskog mjesta u Deutsche Oper Berlin prijeći na mjesto generalnog glazbenog direktora Staatsoper u Hannoveru. Ta vijest, objavljena nešto prije početka nove koncertne sezone Zadarskog komornog orkestra, izazvala je nepomućeno oduševljenje Repušićevih sugrađana, kako u medijima, tako i na posve privatnim razinama u osobnim razgovorima. Prirodna posljedica zadarske naklonjenosti Repušiću je posve ispunjen koncertni prostor svakog Repušićeva koncerta sa Zadarskim komornim orkestrom, bez obzira na njegovu veličinu: bila to sveučilišna Svečana dvorana ili pak prostori Sv. Donata ili Sv. Stošije, publika je nerijetko u potrazi za slobodnim stolcem. To je vrijedilo i za prvi koncert u sezoni koji je zahvaljujući toplom ranojesenskom vremenu bio smješten u crkvu sv. Donata.

    Prilikom kreiranja sezone odnosno izvedbene politike Zadarskog komornog orkestra, Ivan Repušić kao šef-dirigent ZKO-a nastoji što češće repertoaru orkestra uz izvedbu jednog ili dva stalna repertoarnog djela pridodati i pokoju zadarsku praizvedbu. Posljednjih mjeseci imali smo prilike vidjeti kako ZKO u okviru svoje sezone propituje ne samo teren glazbene Moderne, osobito skandinavske, nego i glazbe 20. stoljeća u širem smislu. U tom je smjeru nastavila i ova, nova koncertna sezona. Prva takva praizvedba bila je kratka Sibeliusova skladba Andante festivo, koju inače skandinavski izvođači često izvode u suzdržanim, pomalo mračnim i strogim manirama, bez obzira radi li se o prvotnoj verziji za gudački kvartet ili o Sibeliusovoj preradi za gudački orkestar i timpane. Repušić je iz tog jednostavnog, lijepog, straussovski anakronog djelca skrojio bujni kasnoromantički stavak koji ne predstavlja samo dobar uvod u dvije veće skladbe ovog koncerta, nego i mentalnu vodilju kroz koncert obilježen natruhama nacionalnog u glazbi. Premda to vjerojatno nije bila namjera već puka slučajnost, sve tri skladbe (Andante festivo, Papandopulov Concertino za trubu, timpane i gudački orkestar te Serenada za gudače u C-duru op. 48 Čajkovskoga) figuriraju kao tipični predstavnici skandinavskog, folklornog (orijentalnog) ili ruskog u klasičnoj glazbi na razini podsvjesnog prepoznavanja i identifikacije.
    Zadarski komorni orkestar, Vedran Kocelj i Ivan Repušić, foto: © Vedran Penga
    Uključivanje jedne skladbe hrvatskog autora na početku nove koncertne sezone predstavlja nasušno potrebnu gestu u malim kulturnim sredinama u kojima se domaći autori izvode tek sporadično. Stoga je i Papandopulov dopadljivi Concertino dobrodošlo osvježenje za čiju se dosljednu promociju Vedran Kocelj odlučio prije desetak godina. S Vedranom Koceljem, inače zadarskim zetom, domaća je publika dobro upoznata. Njegov poslovično siguran i pouzdan nastup i ovoga puta može opravdati poziv na jedan od dva najvažnija koncerta u sezoni ZKO-a: publika zasigurno nije mogla prečuti pronicljivost i usredotočenost u pomalo vrckavim Papandopulovim vratolomijama, ostvarenima s dobrim osjećajem za mjeru. Ono što predstavlja problem kod koncerata za trubu jest njezina sonornost koja omogućuje da se kod nje čuje sve, ali i koja prekriva sve ili većinu onoga iza sebe. Tako se i Zadarski komorni orkestar stopio u pozadinsku sliku nerijetko prigušenih boja, bez obzira na iskričavost Papandopulovih poteza na razini zapisa.

    Sastavni dio koncerta ZKO-a uvijek je i neko tzv. omiljeno repertoarno djelo koje ZKO ponavlja svake dvije-tri godine. Ovoga puta bila je to Serenada za gudače Petra Iljiča Čajkovskoga iz koje je Repušić stvorio izuzetno bogat i detaljan romantičarski vihor, sličan flamanskim tapiserijama iz kasnog srednjeg vijeka. Usporedba se doima u najmanju ruku nelogičnom, no ona proizlazi iz usporedbe ove izvedbe sa zvučnim slikama iste skladbe iz starijih postava ZKO-a s nekim drugim dirigentskim imenima. S nestrpljenjem čekamo nove koncertne kreacije ZKO-a u novoj koncertnoj sezoni.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 15. listopada 2014.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike