Profilirani pristup interpretaciji

Ciklus Pianofortissimo Koncertne poslovnice Artagent: Rita Kinka, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 3. prosinca 2014.

  • Rita Kinka, arhivska fotografija, foto: www.ritakinka.comIme Rite Kinke, pijanistice mađarskoga podrijetla, rođene u Subotici, nije nepoznato u našoj sredini. U Zagrebu smo je upoznali osamdesetih godina prošloga stoljeća kao mladu i perspektivnu osamnaestogodišnju studenticu Akademije u Novom Sadu u koju se upisala s petnaest godina i studirala kod uglednih profesora ruske škole Evgenija Timakina i Arba Valdme (kod kojeg je i magistrirala), da bi potom magistrirala i u razredu prof. Dušana Trbojevića na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu osvojivši Oktobarsku nagradu za studente 1983. Kao „najperspektivniji mladi umjetnik“ na Međunarodnom natjecanju Kraljica Elizabeta u Bruxellesu 1987. dobila je stipendiju Fondacije Gina Bachauer, što je iskoristila za usavršavanje na Julliard School of Music u New Yorku kod prof. Györgya Sandora.

    Nakon niza uspjeha na međunarodnim natjecanjima Rita Kinka se rano vinula u sam vrh pijanističke elite s više od tisuću održanih koncerata diljem svijeta, a uspješno se bavi i pedagogijom na istoj Akademiji u Novom Sadu na kojoj je diplomirala i magistrirala. Vodila je i majstorske tečajeve u više gradova bivše države, pa tako i u Međunarodnom kulturnom centru glazbene mladeži u Grožnjanu. Izdala je i tri CD-a. Sada je zrela umjetnica s velikim iskustvom i profiliranim pristupom interpretaciji. Pokazala je to već pri samom izboru programa za ovaj recital, koji je ukazao na posvemašnju ozbiljnost i profinjen ukus u iznimno zahtjevnim djelima Busonija, Brahmsa i Chopina povezanih utjecajem velikog Johanna Sebastiana Bacha.

    Usprkos tim izazovnim referencijama, zanimanje publike za ovaj njezin rijetki nastup u Zagrebu je nažalost izostalo. Više reklame organizatora ne bi škodilo! Nažalost Velika dvorana HGZ-a većim je dijelom bila prazna. Međutim, rijetki su nazočni znatiželjnici i znalci mogli uistinu uživati u tom iznimnom recitalu koji je počeo Petim orguljskim preludijem na koral Ich ruf zu dir, Herr, BWV 639 Johanna Sebastiana Bacha u romantičnoj transkripciji Ferruccia Busonija. Na to djelo u kojem je Busoni u svojem virtuoznom stilu klavirom dočarao Bachovu orguljsku raskoš zvuka, lijepo se stilski nadovezala – i to bez stanke i aplauza – Treća sonata u f-molu, op. 5 Johannesa Brahmsa, koji se u svojim ranim klavirskim radovima nadahnuo i Bachom i Beethovenom. I kao što je Busoni svojom transkripcijom Bachova preludija dočarao orgulje, tako je Brahms u svojoj klavirskoj sonati težio za simfonijskim dimenzijama ne samo po peterostavačnom obliku, nego i po monumentalnosti zvuka s dojmljivim lirskim kontrastima.

    Drugi dio koncerta pripao je Frédéricu Chopinu i to integralnoj izvedbi njegovog znamenitog ciklusa 24 preludija za klavir, op. 28. I tu susrećemo Bachovo ime. Naime, pri koncipiranju tog monumentalnog remek-djela Chopin je imao na umu Bachov ciklus Dobro ugođenog klavira s 24 preludija i fuga u svim tonalitetima. Chopin je pak svoje preludije također zaokružio na broj 24 u svim durskim i molskim tonalitetima, ali po redosljedu kvintnog kruga. To su prvi preludiji u povijesti zamišljeni kao samostalne skladbe te se najčešće tako i izvode. No integralna izvedba u trajanju od četrdesetak minuta vrlo je rijetka i stoga predstavlja pravi izazov za umjetnika i poseban doživljaj za publiku. Te pojedinačne kontrastne bisere Rita Kinka je ulančala u vrlo studiozan i impresivan sveobuhvatan niz oplemenjen virtuoznom tehnikom i suptilnim osjećajem za ton, frazu, dinamiku i ritam. Ispraćena je ovacijama, te dodala šarmantnu i virtuoznu Gondolieru Franza Liszta.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 5. prosinca 2014.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike